Ruska vlada tvrdi da je Koku Istambulova najstarija osoba na svijetu. Ali ona je otvoreno kaže da je dugovječnost “bila Božija volja” i da “nije učinila posebno da dostigne ovu starost”.
Dok neki ljudi to pripisuju zdravom i aktivnom načinu života, “umorna” Koku kaže: “Nemam pojma kako sam živjela do sada.”
Kako će za dvije nedjelje napuniti 129 ona dodaje: “U životu nisam imala srećan dan.”
Tvrdnja da je ona najstarija osoba na svijetu potekla je od Fonda PIO Ruske Federacije i zasniva se na unutrašnem pasošu koji pokazuje njen datum rođenja kao 1. juna 1889.
Ako je to tačno, Koku koja izbjegava meso i prezire supe, ali voli fermentisane proizvode – već je imala 27 kada je posljednji car, Nikolaj II, bio primoran da abdicira u martu 1917. Ona je imala 55 kada se Drugi svjetski rat završio 1945. godine, i 102 kada je Sovjetski Savez raspao 1991. godine.
Iz rata se sjeća “strašnih” nacističkih tenkova koji prolaze kroz porodičnu kuću.
Ona i njena porodica su kasnije deportovani zajedno sa cjelokupnim čečenskim narodom Kazahstana i Sibira od strane Staljina koji ih je optužio za saradnju sa nacistima.
Na pitanje kako je tako dugo živjela, Koku, iz sela u Čečeniji kaže: “To je bila Božija volja. Ja nisam učinila ništa da se to desi. Vidim ljude koji se bave sportom, održavaju formu, ali nemam pojma kako sam do ja dostigla ovu starost.”
Ona tvrdi: “U životu nisam imala srećan dan. Uvijek sam radila naporno, kopajući u bašti. Umorna sam.Dug život nije nikakav Božji dar za mene – već kazna”.
Rođaci kažu da je prije pet godina izgubila svoju jedinu preživjelu kćerku Tamaru koja je živjela do 104 godine. Ona je artikulisana i sposobna da se hrani i šeta, ali joj vid slabi.
– Preživjela sam ruski građanski rat (poslije boljševičke revolucije), Drugi svjetski rat, deportaciji naše nacije 1944. godine i dva rata u Čečeniji. Sada sam sigurna da moj život nije srecćan. Sjećam se tenkova sa Nijemcima koji su prošli kroz našu kuću. Bilo je strašno. Kada smo bili u egzilu – a živjeli smo i u Sibiru – u Kazahstanu smo osjecćali kako nas Kazahstanci mrze. Svakog dana sam sanjala da se vratim kući. Rad u mojoj bašti pomogao mi je da se riješim mojih tužnih misli, ali moja duša je uvijek željela kući – ističe starica.
Ona ne govori o svojoj porodičnoj tragediji, ali je izgubila nekoliko djece, uključujući i šestogodišnjeg sina. Njeno omiljeno mjesto je da sjedi ispred njene kuće ljeti, na starom krevetu, u sjenci drveta.
– Osvrćući se na moj nesrećan život, voljela bih da sam umrla kad sam bila mlada. Cijeli život sam radila – priča on.
Zvaničnici kažu da su svi njeni dokumenti izgubljeni tokom Drugog čečenskog rata od 1999. do 2009. godine. Penzioni fond, državni organ, tvrdi da u Rusiji ima 37 ljudi preko 110 godina, ali je ovo nemoguće potvrditi zbog nedostatka pouzdanih krštenica, prenosi Kurir.rs.
(Kurir.rs/Mirror)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu