Mlad čovjek čita knjige nekih ljudi koje ne poznaje, o događajima o kojima čuje prvi put. Međutim, kako čovjek sazrijeva ili dođe u veliki grad, upoznaje te pisce, prepoznaje junake u tim djelima u ljudima oko sebe. Ova knjiga obiluje pričama, likovima i junacima koje sam upoznao. Oni su svi u mom sjećanju i veći od ove knjige. U Trebinje sam došao na nekoliko dana, a ostao četiri godine. Vladika Grigorije je neodvojivi dio tog perioda mog života, rekao je Nikola Pejaković nedavno publici u Novom Sadu.
Trebinje zauzima važno mjesto i u životu vladike Grigorija, episkopa diseldorfskog i njemačkog.
Grigorije rođen u Varešu u BiH gdje je završio Osnovnu i Elektroničarsku školu, kako se tada nazivala ta obrazovna ustanova, zamonašio se u manastiru Ostrog 1992. godine, a onda je sa episkopom Atanasijem Jevtićem otišao u obnovljeni manastir Uspenja Presvete Bogorodice Tvrdoš kod Trebinja. Rukopoložen je za je đakona 1992. a mjesec dana kasnije za jeromonaha.
Prije 26 godina postao je tvrdoški iguman, a 1997. arhimandrit.
Vladika je u Beogradu završio Srednju Bogoslovsku školu, a u Skoplju diplomirao na Bogoslovskom fakultetu, dok je postdiplomske studije završio u Atini. Od 2018. je episkop Diseldorf i cijele Nemačke. Prije toga je 1999. ustoličen na vladičanskom tronu hercegovačke eparhije po blagoslovu patrijarha Pavla.
– Neću ništa govoriti o knjizi, jer je možda neumjesno, ona je napisana i sada je vaša. Otkako je napisana, nikad nisam imao snage da je otvorim ni da pročitam ijednu rečenicu. Sve mi ovo izgleda nestvarno, i ova dvorana, i vi i ja, i Novi Sad koji je u mojoj duši uvijek nešto lijepo i plemenito, i imam utisak kao da se moja Planinica preselila ovdje i da je sve veća. To je moć koju imaju priče – da vam prikažu neka mjesta onakvim kakva jesu tek kad iz njih odete – ispričao je vladika proteklog vikenda na promociji svoje knjige, piše Žena Blic.
Isječak iz knjige
– Proljeće 1992. u Beogradu. Grad vri, košmar promjena u svijetu došao je na ulice, studenti protestuju dok figure nadolazećeg rata postaju opipljive. Naš junak, student teologije, čas je sam na obali razgoropađene rijeke, čas za govornicom s koje sve više odzvanja jeka umjesto poruka. Zatečen glasovima o ratnom obruču koji se steže oko male, nekada skladne zajednice u planinskoj osami iz koje potiče, pokušava priskočiti u pomoć, da bi s preprekama na koje nailazi i sam rastao, čvrsto se držeći izbora manastirskog dvorišta, ne kao uzmaka iz svijeta koliko dodira među svetovima: malim i velikim, ličnim i zajedničkim, zemaljskim i nebeskim – glasi isječak iz knjige.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu