O ovogodišnjim pripremama za novu grupu govorila nam je Dragana Marić, osnivač i predavač u Studiju.
Kako teku pripreme za naredni Studio Jazavac? Koliko je do sada prijavljenih i kada zatvarate konkurs i počinjete sa aktivnostima?
Upis u Studio Jazavac traje do 31. avgusta, ali se nerijetko dešava da veliki broj djece od svojih vršnjaka, koji su upisali, čuju divne utiske sa prvih časova, tako da nove članove primamo i tokom septembra. Nakon početka školske godine, prvi vikend u septembru mjesecu, uvijek je rezervisan za članove Studija Jazavac.
Koje aktivnosti imate prve u planu?
Što se tiče aktivnosti veznih za Studio Jazavac, prije samog početka rada, uvijek se trudimo osvježiti i obogatiti prostor u kojem se održavaju časovi, te zajedno sa svim predavačima napraviti plan rada i raspored grupa.
Na čemu sve radite sa prijavljenima?
Za kvalitetan i ozbiljan rad, neophodno je da i roditelji budu upućeni o aktivnostima i programu Studija Jazavac, pa je, s obzirom na to, prvi čas posvećen novim članovima i njihovim roditeljima. Svi predavači se predstave, objasne plan i dinamiku rada, pravila Studija Jazavac, te napravimo zajednički čas na kome je dozvoljeno i poželjno prisustvo roditelja. Na taj način roditelji se upoznaju sa mentorima koji naredne tri godine rade s njihovom djecom.
Kakvo je Vaše iskustvo kada je u pitanju interesovanje djece i mladih za Studio Jazavac?
Da budem iskrena, mnogo djece, koje roditelji podstiču, upisuje školu glume nadajući se da ce na taj način ući u svijet televizije, reklama… Međutim, mnogo je više onih koji dođu iz čiste ljubavi prema pozorištu, neki iz radoznalosti, poneko iz želje da otkriva taj magični svijet umjetnosti. Većina upravo takve djece ostaje u Studiju po 4, 5 godina. Za nas koji radimo, volimo i živimo za umjetnost, to je naveća nagrada i zadovoljstvo. Kada imate priliku da grupi djece prikažete umjetnost na ozbiljan i profesionalan način, kada godinama radite sa njima, oni to znaju ne samo da cijene i poštuju, nego i duplo vraćaju. Iako većina njih ne planira upisati Akademiju, znamo da smo od njih stvorili edukovanu i ozbiljnu pozorišnu publiku.
Smatrate li da djeca i mladi danas provode dovoljno vremena na vannastavne, sportske i kulturne aktivnosti i koliko je tehnologija to onemogućila?
Nažalost, način i tempo današnjeg života odvojio je ljude jedne od drugih, tehnologija učinila da se svi bave više svojim „crnim kutijama“, nego jedni drugima, roditelji potrebe djece zadovoljavaju nuđenjem i kupovinom što boljih telefona, a suština ostaje prazna. Kao društvo, mislim da se ne trudimo dovoljno podsticati djecu na kreativnost, igru, ukazivati im na važnost sporta, na značaj kulture. Na kraju, današnja djeca ne čitaju, a knjiga je polazna tačka i osnovno sredstvo iz koje se uči, napreduje, otkriva, razvija i čini nas usmjerenijima ka nečemu dubljem.
Kakav je osjećaj i iskustvo raditi sa mališanima i imate li neke anegdote u dosadašnjem radu?
Već osam godina imam priliku raditi s djecom i mladima i to je jedno od dragocjenijih iskustava u mom životu. Raditi i posvetiti se djeci koju gledaš kako napreduju, rastu, uče i stvaraju nešto je nezaboravno, a ja se osjećam počastvovanom. Mnogo divnih, emotivnih, srećnih trenutaka koji vam zauvijek ostaju u sjećanju. Prije nekoliko godina, primila sam grupu djece koji su tada imali 6, 7 i 8 godina. S obzirom da su bili jako mali, čitala sam literaturu iz pedagogije kako bi moj rad s njima bio što djelotvorniji. Imali smo jako naporne i teške časove, oni su ponekad znali biti neobuzdani, nepažljivi, bez truna koncentracije. Na jednom od takvih časova, kada je njihova pažnja bila ispod svake granice, čas smo usmjerili u drugom pravcu i nazvali taj dan „Dan svjetog nemirka“, koji smo poslije svake godine slavili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu