U Ulici Ćirila i Metodija u ponedjeljak ujutro vladao je nestvaran muk. Kuće, uglavnom nove, lijepe, udaljene tek po nekoliko metara jedna od druge, a u dvorištima nema ljudi: tek pokoji prođe, ne zastajkujući, komšije koje kao da još ne mogu da vjeruju šta se dan ranije tu zbilo.
A sve se dogodilo na ulazu u dvorište komšija malog Vuka, bukvalno na nekoliko metara od mjesta gdje su sedeli roditelji sedmogodišnjice djevojčice, koja se na ulazu igrala sa tri godine mlađim, nastradalim dječakom.
Gurali su kapiju – jedva progovara jedan od komšija.
Na nesreću, kapija nije imala graničnik, kada je stigla do kraja iskočila je iz ležišta i svom svojom ogromnom težinom poklopila dječaka.
– Tu su bila parkirana kola, da je samo malo dalje pala na njima bi se zaustavila, ali sudbina… Kada su čuli tresak, njeni roditelji su odmah izletjeli, podigli kapiju, i Vukov otac je dotrčao. Bilo je jezivo, mnogo, mnogo krvi. Mali Vuk je bio pametan, rijetko dijete. Više ga nema – kroz suze priča Živorad S. rođak nastradalog dječaka.
Vukovi roditelji su se vjenčali prije oko pet i po godina, objašnjava, on im je bio jedinac.
– Otac ga je zgrabio onako krvavog i odvezao u Hitnu pomoć. Čujem da su ljekari bili stvarno uporni. I ovdje u Smederevu i poslije u Beogradu, gdje su ga odmah prevezli, deset njih se borilo za njegov život, ali mu nije bilo spasa – jedva čujno govori Živorad.
Masivna siva metalna kapija, koja je usmrtila dijete, juče je stajala na svom mjestu ispred kuće sa navučenim šalonima.
Neizmjerna tuga se uvukla u nju, kao i u onu prekoputa ulice.
Sa pločnika je obrisana ogromna lokva krvi, ali rijetki žitelji Ulice Ćirila i Metodija kao da ne žele da pogledaju mjesto tragedije, još manje da zastajkuju i pričaju sa novinarima.
Od jednog koji je pristao Blic saznaje da su devojčicini roditelji tog jutra, u nedjelju, došli iz Švedske, gdje rade. Bili su, kaže on, i zimus, u februaru, i tada su htjeli, tako su pričali, da završe započeto, da stave graničnike i učvrste kapiju, ali su taj posao ostavili za ljeto.
– Vjerovatno su mislili – kaže njihov komšija – da to urade sutradan, baš u ponedjeljak, kada se malo odmore od puta.
Da je bilo pitanje dana kada će da zavare nedostajući dio kapije potvrđuje i član porodice vlasnika kuće. Kaže, pokušali su da to učine sami, sada su htjeli da zovu majstora.
– Kada smo pravili kapiju, stavljali smo nove šine, ali neki dijelovi nisu bili dobri, pa smo odlučili da na ljeto sredimo sve. Živimo u Švedskoj i ostavili smo to da uradimo za drugi odmor, baš sad. Tek smo došli, htjeli smo za koji dan da sredimo kapiju… – kaže sin vlasnika kuće.
Kako tiho dodaje, vidio je tragediju…
– Vukao je kapiju… pala je na njega… Slučajno se desilo sve – jedva je izgovorio, a potom dodao da ne bi da priča dalje.
Ljekari se sat vremena borili za Vuka
U beogradskom Urgentnom centru ljekari su, nakon jednosatnih bezuspješnih pokušaja da spasu malog Vuka, oko 21.30 samo mogli da konstatuju smrt.
Po svemu sudeći, presudilo je to što je dječakova glava bila uz ivičnjak. Ulica nije asfaltirana, ali su se vlasnici kuća, i tu je sudbina bila okrutna, potrudili da naprave trotoare. Sa ivičnjacima.
Više tužilaštvo u Smederevu je, kako to procedura u ovim slučajevima predviđa, naložilo obdukciju, koja je samo potvrdila da su povrede od pada i udara teškog metala bile fatalne. Za sada, ovo se vodi kao nesrećni slučaj, nema elemenata za krivično gonjenje, nezvanično saznaje Blic.
U grob sa plišanim medom
Četvorogodišnjak je juče sahranjen u Smederevu uz zvuke pjesme “Možda spava”. Njegova majka, jedva je smogla snage da u grob pored kovčega spusti i velikog plišanog medveda, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu