To je ocjena direktora Informaciono-dokumetacionog centra „Veritas“, Save Štrpca, nakon što su BiH i Hrvatska razmijenile predmete kojima jedna od druge traže da procesuiraju bivše oficire zbog sumnje u umiješanost u ratne zločine.
Prašina u regionu podigla se nedavno, nakon što je Tužilaštvo BiH proslijedilo Hrvatskoj zamolnicu da procesuira 14 generala Hrvatske vojske zbog sumnji da su počinili ratne zločine, uglavnom nad srpskim stanovništvom. Prijavu Tužilaštvu BiH podnio je još 2006. i 2007. tadašnji CJB Banjaluka, sumnjičeći ih za zlodjela tokom akcije „Bljesak“ 1995. godine.
Međutim, manje je poznato da je prije toga Hrvatska u BiH poslala istu takvu notu kojom traži da postupi po prijavama koje su protiv generala tzv. Armije RBiH podnijela hrvatska udruženja u BiH, zbog sumnje da su krivi za ratne zločine nad Hrvatima tokom posljednjeg rata u BiH. Kako je objavio Večernji list, u pitanju je 16 demobilisanih oficira, među kojima se nalazi i aktuelni ministar bezbjednosti Selmo Cikitić iz SDA, Sefer Halilović, Vehbija Karić, Amir Kubura, Šerif Patković, Džemal Merdan, Ramiz Dreković, Fahrudin Agić, Bakir Alispahić, Salko Gušić, Enver Hadžihasanović, kao i Jovan Divjak, koji je u međuvremenu preminuo.
Tužilaštvo BiH i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) zvanično smo pitali o ovom slučajevima, ali smo za sada dobili odgovor samo iz DORH. Naglašavaju da se radi o krivičnoj prijavi, a ne o optužnicama, ali da u skladu sa zakonskim odredbama ne daju podatke o prijavljenim osobama ni o ostalim pojedinostima iz krivične prijave.
– Državno odvjetništvo je u decembru 2020. dostavilo Tužilaštvu BiH navedenu krivičnu prijavu, materijale i obavještenje iz predmeta Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu radi mogućeg preduzimanja krivičnog progona u BiH, u smislu tačke 1. Protokola o saradnji u progonu počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida potpisanog između DORH i Tužilaštva BiH od 3. juna 2013, budući da prijavljene osobe imaju državljanstvo BiH i prebivalište u BiH (prebivalište je temeljna pretpostavka za preuzimanje progona), a iz prikupljenih obavještenja proizlazi kako u Hrvatskoj nemaju ni prebivalište, ni boravište, ni državljanstvo, te posebno uvažavajući činjenicu da je krivično djelo i počinjeno na području BiH – kažu za Srpskainfo u DORH, uz napomenu da se za sve ostalo obratimo Tužilaštvu BiH.
Kada su u pitanju Hrvati i „Bljesak“, Savo Štrbac smatra da se radi o zamolnici koja znači da Hrvatska preuzima predmet, a to znači da je sudbina sada u rukama njihovog pravosuđa.
– To su prepoznali najprije Andrej Plenković, pa je onda ubijedio i generale da je to najbolje za njih. Ako se sjećate izjave predsjednika Generalskog zbora koji reče da, ako Hrvatska odbije da preuzme slučaj, onda bi nastavili na njemu da rade u BiH i oni bi se mogli naći na potjernicama Interpola. A ovako, ako budu mudri, mogli bi zauvijek da izbiju adute BiH ili bilo kom drugom. Naime, ako bi sada proveli istragu, podigli optužnicu, sudili i oslobodili pravosnažno hrvatske generale, to bi bila presuđena stvar, a to znači da više ne može da se sudi. S druge strane, ako bi Hrvatska preuzela predmet, a sve su prilike da hoće, i da odmah u fazi istrage obustavi postupak zbog nedostatka dokaza, u tom slučaju je moguće da bilo koja druga država nastavi suđenje, ako pronađe dokaze. Jer to još nije presuđena stvar – objašnjava Štrbac.
On smatra da je glavni tužilac Tužilaštva BiH, Gordana Tadić, za koju kaže da iza nje stoji HDZ BiH, uradila dobru stvar za hrvatske generale.
– Ali, za oštećene, za moje Krajišnike, uradila je najgoru moguću stvar, jer nije očekivati da će hrvatsko pravosuđe raditi drugačije. Ko će suditi njihovim generalima koji su vodili „sveti odbrambeni rat“ – ilustruje Štrbac.
Na pitanje šta se može očekivati po zahtjevu Hrvatske da Tužilaštvo BiH procesuira generale tzv. Armije RBiH, Štrbac naglašava da je situacija u BiH ipak malo složenija.
– Ne znam ko formira vijeća koja će suditi, ako bi došlo do suđenja. U BiH imamo tri konstitutivna naroda, imali smo tri vojske, sudovi su sastavljeni od pripadnika sve tri nacionalnosti. Mislim da je veća vjerovatnoća da će biti procesuirani Bošnjaci u BiH i osuđen poneko od njih, nego obrnuto. U Hrvatskoj su jednonacionalni sudovi. Pratio sam kako se sudilo pripadnicima HV. Čak i ono što im je Haški sud ustupio, gdje je bilo milion dokaza za osuđujuću presudu, to je bilo na granici ili ispod minimuma predviđenih kazni. A ovamo gdje nema nikakve međunarodne kontrole od njih ne možeš očekivati da donesu pravosnažnu osuđujuću presudu – zaključuje Štrbac.
Kada je riječ o pomenutom Protokolu koji DORH ima potpisan s Tužilaštvom BiH, on se ne odnosi na izručenje osumnjičenih nego samo na dostavljanje podataka i dokaza o ratnim zločinima za one koji imaju državljanstvo BiH, Hrvatske ili dvojno državljatsvo, te se nalaze u jednoj od ovih država. Saradanja je moguća sve do donošenja konačne presude.
– Nakon razmatranja početnih dokaza, strane će jedna drugoj dostavljati kopije dokaza iz spisa po redoslijedu prioriteta koje usaglase glavni državni odvjetnik (tužilac) Hrvatske i glavni tužilac Tužilaštva BiH, radi donošenja odluke o preduzimanju krivičnog progona – piše u Protokolu.
Takođe, protokol nalaže da će svaka strana „u primjerenom roku“ obavijestiti drugu stranu o svojoj odluci o preduzimanju progona, te dostaviti zahtjev za dostavljanje dokaza u konkretnom predmetu. Da li je to učinjeno i u kojoj se fazi nalaze oba ova slučaja nismo uspjeli da saznamo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu