Ovo je slučaj koji je zaledio cijeli svijet, a ovu okrutnost jednog oca prema sopstvenoj kćerki, mnogi od nas ne mogu ni da zamisle.
Činilo se da je to bio dovoljno nevin zahtjev: da li bi kćerka mogla da pomogne svom ocu da postavi vrata u okvir? Elizabet Fricl je pratila svog oca dolje u unutrašnjost podruma koji je mjesecima gradio u bašti ispod porodične kuće. Bio je to vreo avgust 1984. godine, mjesec u kome je Prins objavio svoj hit Purple Rain, spejs šatl Diskaveri je poletio na svoje prvo putovanje, a zemlja Gornja Volta promijenila je ime u Burkina Faso.
Elizabet se spustila niz stepenice u podrum i pomogla mu da popravi vrata u prašnjavim okvirima svoje podzemne kreacije. Dok se okrenula da ode, komad tkanine natopljen etrom zadržao joj se preko usta i nosa dovoljno dugo da u njenom svijetu zavlada potpuni mrak.
Vjerovatno zauvijek.
Bio je to duboko okrutan početak nevjerovatno tužnog dijela njenog života.
Pomogla ocu da je zatoči
Kako je Elizabet mogla da zna da pomaže sopstvenom ocu da postavi posljednji blok za njegove planove da je zatvori i koristi kao svoju seksualnu robinju? Fricl je godinama planirao ono što je zapravo bila tamnica, dobivši zvaničnu dozvolu da izgradi svoj podrumski kompleks još kasnih 1970-ih.
Nije bilo teško dobiti zvaničnike da odobre podzemne gradnje. Bilo je to na vrhuncu hladnog rata, a to je, uostalom, bila Donja Austrija, koja se tih napetih i vrtoglavih dana u svjetskim dešavanjima našla na granici sa Sovjetskim Savezom.
Nuklearni bunkeri su bili najnormalniji dodatak domaćinstvima u Austriji, kao što je u našim krajevima ljetnja kuhinja, a čak je lokalno vijeće Elizabetinom ocu, Jozefu, dodijelilo određenu sumu novca za renoviranje koje je trajalo mjesecima.U početku su postojale dvije pristupne tačke – teška vrata sa šarkama i metalna vrata ojačana betonom kojima se upravlja preko uređaja za daljinsko upravljanje. Ukupno je trebalo otvoriti osam vrata da bi se stiglo do namjenski izgrađenog podruma.
Sama je zapečatila svoju grobnicu
Posljednja vrata pred mrakom podruma nalik grobnici bila su ona koja mu je sama Elizabet nesvjesno pomogla da postavi.
Sve je bilo izuzetno lako za namjestiti. Elizabet je mnogo puta prijetila da će pobjeći. Više puta su je ili policija ili otac, vratili u porodičnu kuću, a jednom je stigla do velikog grada, Beča, sa djevojkom.
Dakle, kako su prolazili dani, a Elizabet nije bilo, njen otac je rekao prijateljima i porodici da je pobjegla da se pridruži sekti. Svi su mu vjerovali.
U stvari, ona je živjela pod njihovim nogama – ispod bašte u kojoj su on i ostatak porodice ljeti uživali u roštilju.
Život pod zemljom
Godinama kasnije, kada je proširio svoj podzemni smještaj, napravio je bazen na spratu, da bi prikrio količine zemlje koju je morao da izvuče. Kasnije kada su se brčkali u bazenu, porodica je to činila iznad Elizabetinog zatvora.
Tokom naredne 24 godine užas u kom je Elizabet živjela je bio nemilosrdan – hladnoća, vlaga, pacovi, koje je ponekad bila prinuđena da hvata golim rukama, voda koja je oticala sa zidova u tako velikim količinama da je morala da koristi peškire da bi osušila prostor. Ljeto, kada se mjesto pretvaralo u nepodnošljivu znojavu saunu, bilo je najgore doba godine, zapisala je kasnije u kalendar.
Fricl joj je prvo vezao ruke, a zatim ih vezao iza leđa gvozdenim lancem, koji je potom pričvrstio za metalne stubove iza njenog kreveta. Mogla je da se pomjeri samo oko pola metra sa obje strane kreveta. Poslije dva dana dao joj je više slobode kretanja tako što joj je prikačio lanac oko struka. Zatim je, oko šest do devet mjeseci njenog boravka u zatvoru, skinuo metalni lanac jer mu je, prema optužnici, “ometao intimne odnose sa kćerkom”.
Seksualno ju je zlostavljao i silovao ponekad i po nekoliko puta dnevno, od drugog dana zatvora pa sve do puštanja na slobodu u aprilu 2008. Tokom skoro četvrt vijeka silovao bi je najmanje 3.000 puta, što je rezultiralo sedam beba koje su i same često morale da gledaju zlostavljanje dok su rasle. Troje djece je ipak zalutalo pred vrata svog oca i djeda, pa je on supruzi saopštio da će ih odgajati kao Friclove.
Posvećeni otac
Fricl joj je diktirao pisma koja je pisala iz svog zatvora, vozeći se ponekad kilometrima u svom automobilu da bi ih poslao poštom svojoj ženi Rozmari. U njima bi Elizabeta objašnjavala da je dobro, ali da ne može da brine o djeci. U stvarnosti, bila je rastrzana što je odvojena od svoje djece, ali srećna što će njena djeca na “gorem spratu” barem imati bolji život od onih koji čame dolje.
Jedno od djece, blizanac po imenu Majkl, preminuo je ubrzo nakon rođenja u podrumu 1996. godine. Imao je teške poteškoće sa disanjem i izdahnuo je u naručju svoje majke kada je imao samo 66 sati.
Fricl je priznao da je kasnije spalio bebino tijelo, ali je – do njegovog priznanja tokom suđenja – uvijek poricao da je odgovoran za ubistvo iz nehata.
– Ne znam zašto nisam pomogao. Samo sam to previdio. Mislio sam da će mali preživjeti – rekao je on.
Fricl je takođe negirao porobljavanje.
Njegov advokat Rudolf Majer, pokušao je da oslika Friclovo besomučno mučenje i zlostavljanje sopstvene kćerke kao čin privrženog oca koji pokušava da je spasi od poroka. U želji da je zaštiti, zaključao je od spoljašnjeg svijeta, a u isto vrijeme joj je pružio sve u tom zatvorenom prostoru: akvarijum, kanarinca, školske knjige, novogodišnju jelku…
Njegov advokat je pokušao da ga oslika kao brižnog čovjeka, koji je trošio vrijeme i novac na održavanje obje svoje porodice.
Jozef je više puta tukao i šutirao svoju kćerku. Takođe ju je podvrgao ponižavajućem seksualnom zlostavljanju, uključujući i prisiljavanje da ponovo igra scene iz nasilnih filmova za odrasle. Zlostavljanje joj je ostavilo ozbiljne trajne fizičke povrede i psihičko oštećenje. Prvih pet godina provela je potpuno sama. Jedva da je razgovarao sa njom.
Bebe su joj pravile društvo
Onda su bebe počele da dolaze. Za nju je to bio užas. Ali takođe su joj pružile željeno društvo i svrhu života nakon silnih godina u kojima je razmišljala o samoubistvu. Porođaji – tokom više od 12 godina – svi su se odvijali bez ikakve medicinske pomoći. Da bi se pripremila za njih, otac joj je dao dezinfekciono sredstvo, prljave makaze i knjigu o porođaju iz 1960-ih.
Fricl je često preijtio Elizabet i njenoj djeci, upozoravajući ih da će biti ubijeni ako pokušaju da pobjegnu.
Rekao im je da je postavio sistem tako da će ih vrata udariti strujom ako pokušaju da ih otvore i da će otrov biti pušten u podrum ako pokušaju da pobjegnu, što bi ih odmah ubilo, navodi se u optužnici.On bi je kažnjavao tako što bi danima isključivao svu struju u podrumu “pa bi ostala sama u mraku”. Plakala je dok bi se zamrzivač sa zalihama hrane koje bi jela dok je on na odmoru, topio i ispuštao sav svoj sadržaj na pod već užasno memljivog zatvora.
Svjetlo na kraju tunela
Kraj njenog iskušenja došao je aprila 2008. kada se Kerstin, njena 19-godišnja kćerka, teško razboljela. Fricl, koji u prošlosti nije bio poznat po svojoj milosti, stavio ju je u svoj “Mercedes” i odvezao u bolnicu.
Tamo su ljekari postali duboko sumnjičavi prema jezivo blijedom stvorenju sa lošim zubima koje je ležalo na samrti na intenzivnoj njezi. Ponavljani su medijski apeli da se majka javi sa informacijama koje su neophodne ako žele da imaju bilo kakvu šansu da joj spasu život. Elizabet i njena dva dječaka su gledali apele na televiziji u svom podrumu.Molila je oca da je pusti. Njegove moći su nestajale, njegova sposobnost da održi dvije porodice se smanjivala iz dana u dan kako je stario, a srce mu je postajalo slabije, i već je počeo da smišlja plan kako da pusti svoju kćerku bez previše pitanja.
Popustio je možda prvi put u životu. Rekao je bolnici da se porodica pojavila na njegovom pragu, pošto je pobjegla iz svoje sekte. Ali ljekari i policija ovog puta nisu povjerovali u njegovu priču.
U bolnici je Elizabet odvedena u sobu dalje od svog oca, gdje je policija zaprijetila da će je optužiti za zlostavljanje djece zbog načina na koji je očigledno zanemarila svoju kćerku. Elizabet je rekla da je imala potpuno drugačiju priču od one koju su očekivali da čuju. Počela bi da im govori samo pod uslovom da joj obećaju da više nikada neće morati da vidi svog oca, prenosi The Guardian.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu