Bračni par Slavica i Dejan i njihovo osmoro dece naučiće vas da pravi život ne gledate kroz račune i troškove, već vrijeme provedeno sa svojim najbližima.
A okupiti na jednom mjestu ovako brojnu porodicu zaista je teško. Kada u kući imate osmoro djece, školarce u smjenama koji žure za svojim obavezama, kada vodite privatni posao, zajednički trenuci prava su rijetkost i baš zato Savkovićima dragocjeni.
Samo zbog ekipe Srpskainfo ova desetočlana familija na momenat je zaustavila sve dnevne poslove kako bi nas dočekali i ugostili u svom domu u Derventi. Nasmijani, zdravi i vrijedni, najstariji srednjoškolci Jovan i Ana, osnovci Pavle, Marija, blizanci Miloš i Lazar, Vasilije i najmlađa, petogodišnja Milica, pravi su ponos roditeljima.
– Mi smo navikli da nas je puna kuća, ovdje nema muških i ženskih poslova, svi sve radimo i, što je najvažnije, volimo da se družimo – tako Savkovići opisuju svoj život, za mnoge u današnje vrijeme nepojmljiv, a njima jedini ispravan.
Sve “pod konac”
Kada u tako brojnoj familiji vidite da su dio porodice još i razigrani kućni ljubimci, psi, mačke, čak i ribice, sasvim sigurno znate da ljubavi i pažnje ovde ima „na izvoz“. Dvorište prepuno cvijeća i zelenila, kuća kao pod konac, ako postoji neki recept za skladan život i brak onda Slavicu i Dejana moramo pitati da s nama podijele svoju tajnu.
– Ne samo što smo supružnici, mi smo najbolji prijatelji. I nakon 20 godina braka ja jedva čekam kada će on doći kući. Volimo da provodimo vrijeme zajedno, lijepo funkcionišemo, kao kada smo se zabavljali. Svima bih poželjela ovakvog supružnika i ovakvu porodicu. Sva djeca majci su draga, svako ima svoje mjesto, preponosna sam na njih i ako nastave da budu kao što su sada, srce mi je puno – uz osmijeh priča Slavica, koja bi, i da može birati, u životu sve isto ponovila.
Porodični posao
Domaćin Dejan još kao mladić nastavio je, i s godinama usavršio, porodični posao. Savkovići danas drže jednu od većih roštiljnica u gradu, bave se proizvodnjom kora za pite, a nedavno su se odvažili i da otvore uzgajivačnicu pasa. Kada se čak 20 ruku udruži, sve se može stići. Vrijednu porodicu zna cijela Derventa, a šira javnost čula je za njihovu priču nakon što im je nedavno u posjeti bila predsjednica Srpske Željka Cvijanović.
Tatin zamjenik, najstariji i najodgovorniji Jovan, prva je ispomoć u roštiljnici još od osnovne. Sada učenik četvrtog razreda Ekonomske škole, najmanje boravi u kući, jer nakon nastave radi u restoranu. Na posao stiže i godinu dana mlađa Ana, mamina desna ruka i uzdanica u odgoju mlađih. Pavle ide u osmi razred, obožava i trenira fudbal, a nakon što se najstariji brat „zaposlio“ preuzeo je obavezu da redovno kosi dvorište. Marija – šesti razred, pronašla se u rukometu, a devetogodišnji blizanci Miloš i Lazar upisali su muzičku školu. Vasilije, koji ide u drugi razred, oduševljeno nam je pokazao kako vozi nove rolere, a saznali smo još da voli tenis i da bi, kada poraste, htio da bude sveštenik. U školu će dogodine i malena Milica, mezimica cijele porodice. Boravak napolju, skakanje na trampolini, vožnja biciklom, zajedničke igre, tako se najmlađi druže; gledanje mobilnih telefona za njih nije opcija.
Na naše zapažanje da se među njima ne vidi nervoza svojstvena mnogim modernim familijama, u šali dobacuju: “To je zato što imamo goste”.
– Naravno da bude galame kao i u svakoj porodici, ali generalno živimo bez vike, plača, ljubomore. Ljudi se danas ne mogu dogovoriti kada ih je dvoje u kući, ali mi se svi lijepo organizujemo, živimo od svog rada, završimo sve obaveze i opet imamo slobodnog vremena za nas. Evo, i ovaj razgovor s vama je naše slobodno vrijeme kada se družimo i pričamo – dodaje otac Dejan.
Odgoj u duhu pravoslavlja
I pored toga što imaju roštiljnicu, na njihovoj trpezi se ipak nađe mnogo zdravija, mamina kuhinja. Porodica zajedno stigne objedovati jedino nedjeljom, nakon jutarnje liturgije.
– Neki kažu da postavljaju slavus dvadesetoro gostiju, a nama je slava svaki dan, dok za nas desetoro pripremimo dva obroka. Ali, mi ne znamo za drugačije, navikli smo da kuvamo velike porcije i čim nekoga nema, kada djeca odu kod babe i djeda, to se odmah osjeti – priča Dejan.
Ovaj bračni par djecu odgaja u duhu pravoslavlja. Najvažnije im je da izrastu u čestite i poštene ljude.
– Bilo bi nam, naravno, teško da suprug i ja sve sami obavljamo, da moramo za djecom sklanjati razbacanu odjeću i stvari, ali oni su odmalena učeni da sve to sami rade, da pomažu, slože garderobu, svoju obuću, sobu, da usisaju. Nije to veliki i težak posao. Ljudi se tome čude, ali mi ne smatramo da je to neko maltretiranje djece, već da takve stvari trebaju znati. Ja bih bila najsrećnija da oni u životu ne moraju ništa raditi, ali neka znaju. I da se sutra nešto desi, da nas dvoje, ne dao bog, više ne bude, sigurna sam, jer znam da Jovan i Ana mogu sami ostati – kaže majka Slavica.
Neizreciva bol
Tako su vremenom, od komentara da takvo vaspitanje ne valja, došli do toga da im ljudi sada govore: „Lako je vama, vaša djeca sve rade“. Ko bi narodu ugodio, taj se nije rodio.
Slavica je nekada maštala da ima četvoro djece. Ipak, ni sanjala nije da će imati ovoliku porodicu.
– Imali smo tu sreću da nam nijedno dijete nije imalo grčeve kao beba, već od drugog mjeseca oni bi cijelu noć prespavali. Nisu bolešljivi. Kada smo trebali dobiti blizance, što smo žarko željeli, mnogi su nas strašili kako ćemo to iznijeti pored već četvoro djece, ali njih dvojica su možda bili i najbolji. Nismo ih morali hraniti i presvlačiti u isto vrijeme; bukvalno kad jedan zaspi, drugi se probudi. Možda se mi, u suprotnom, ne bismo odlučili na toliku porodicu, i zato potpuno razumijem druge ljude koji su po cijelu noć budni jer im dijete plače – pripovijeda ona.
Veliku tragediju, nažalost, mladi supružnici doživjeli su na početku braka, kada im je prvo dijete, kojem su se toliko radovali, preminulo po rođenju. Iz neizrecive boli, vremenom se javila ta želja da imaju djece, koliko god budu mogli. Tako je, priča ova majka, i bilo. Iznijela je sedam trudnoća i nakon operacije štitne žlijezde spakovala krevetac.
Podrška
Kao što veliku podršku pružaju svojoj djeci, tako su i sami imali ogromnu podršku roditelja u svojoj želji za velikim potomstvom.
– Vjerujem da je majci svaki put bila briga kako ćemo, ali nikada to nije pokazala da nas obeshrabri. Dobili smo njihovu podršku i kada smo se kao mladi uzeli. Kada bi nama Jovan sada u ovim godinama rekao da se ženi, stala bih uz njega, ali moram priznati da bih se brinula kako će – iskreno govori Slavica.
Odricanja definitivno ima, ni finansijski nije uvijek lako, ali kada pored sebe vidiš bistru i dobru djecu, znaš da se sve to isplatilo. Šta im ipak najviše nedostaje?
– Nemamo godišnje odmore, za dvadeset godina samo smo dva puta bili na godišnjem, dok su najstarije dvoje djece bili mali. Živa smo duša, naravno da nam da to fali. Ipak, teško je kada imaš svoj posao, sve to ostaviti da bi otišao na odmor. Ali, znamo mi sebi napraviti ugođaj, često odemo na vikendicu, tamo imamo voćnjak, orahe, lješnike, zaista uživamo – zagrljeni poručuju Slavica i Dejan.
Predivnoj familiji Savković redakcija Srpskainfo želi mnogo uspjeha i lijepih trenutaka i u budućnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu