Koliko god da se teško živi za slavu mora biti. Tako razmišlja većina vjernika, zbog čega je kućni budžet odavno postao nedovoljan za slavsku trpezu.
Kriza i borba za preživljavanje učinili su da novac koji prosječno domaćinstvo potroši spremajući slavu premaši i prosječnu platu u Republici Srpskoj, zbog čega porodice često podižu brze kredite koje vraćaju narednih nekoliko mjeseci.
Ljudi sa kojima smo pričali kažu da je oko 1.000 KM dovoljno da se mrsna slava proslavi kako treba, ali ako gostiju ima više, onda se više i troši. Kada je u pitanju posna slava, sve košta još više, jer su riba i vino skuplji od mesa i piva.
Slava je jednom godišnje i mora biti novca. Istina, svake godine je sve skuplje i bez 1.000 KM ne može, ali takav je običaj, mora svega biti – priča Nikolina Petrović, koja sa porodicom slavi Đurđevdan.
Kaže da hrane i pića poslije slave uvijek ostane, ali da mora kupiti više svega, za svaki slučaj.
– Obično kupujemo cijelo prase koje košta oko 200 KM, a potrebno je još bar 150 KM za mezu, 200 KM za piće, te 250 KM potrošimo na kolače i torte, jer nemam vremena da pravim. Sigurno još 200 KM ode u sitnice, poput salata, sireva i slično – priča Nikolina.
Da proslavi slavu kako treba štedi cijele godine, a dodaje da je sve to postalo i jako stresno, jer se umori mnogo više nego ranije.
– Krečenje kuće, donošenje klupa i stolova, pranje svega po kući i neprestano kuhanje i služenje me umori više nego išta. Ljudi svake godine izmisle nešto novo. Naporno jeste, ali to je ipak jedini dan u godini kada se okupimo, tako da vredi – kaže Nikolia, na čijoj slavi ponekad bude i muzika.
Muzika je obavezna i kod banjalučke porodice Malić, u čijem domu se slavi Sveti Stefan, a domaćin za tri dana dočeka skoro 90 gostiju.
– Slavimo veče uoči slave, tada mi dolaze kolege s posla, na dan slave nam dolazi rodbina, a treći dan sinovi dovode svoje društvo. Samo njih bude oko 30. Skupo jeste, ja se svake godine zadužim u banci, ali takvo je vrijeme – priča Slavko, dodajući da neće dozvoliti da ga kriza odvoji od srpskih običaja.
Kaže da obavezno kupuju pečeno prase koje košta oko 200 KM, na piće potroši isto toliko, a svake godine kupe i 12 kg kolača.
– Samo kilogram suvih kolača košta 15 KM, a opet je jeftinije nego da žena pravi. Kupimo i 15 kilograma jagnjetine, a 300 KM potrošimo ne znam ni ja na šta. Imamo puno gostiju, ali i ja volim da idem kod drugih na slavu. Mi smo Srbi i treba da slavimo slavu – kaže Slavko, koji da bi proslavio Svetog Jovana potroši 1.500 KM.
Tako je stari srpski običaj, nastao s ciljem da okupi najbliže i proslavi se u miru, danas mnogo više od toga, bar kada su troškovi u pitanju.
Do svega ovog dovele su sve veće cijene u prodavnicama, a manje plate u novčanicima, ali i potpuno odsustvo skoromnosti, smatra sociolog Dragana Aleksić.
– Definitivno više nije bitno okupiti najbliže i proslaviti skromno u miru, nego je bitno najesti se i napiti. Ljudi pretjeruju u svakom smislu, jer samo da bi ta dva dana bilo svega, posle nemaju ni marku u novčaniku. Znam čovjeka koji sve što ima da za slavu pa mu posle isključe struju – kaže Aleksićeva, dodajuću da narod što teže živi to više preteruje u svemu.
Poklon korpe od 50 KM
Poznato je da se na slavu ne zove i ne ide praznih ruku. U zavisnosti od mjesta, gosti na slave nose voće, kafu, šećer i bombonjere, negdje priglavke i cvijeće, te obavezno čokoladu za djecu. Posljednjih godina i to je drugačije. U marketima mogu se vidjeti takozvane „slavske korpe“ u kojima je već zapakovano piće, bombonjere, voće, slatkiši, nekada i čaše i ukrasi. Najjeftinija korpa košta 30 KM, a većinom se kupuju one od 50 KM.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu