Svojoj mašti slobodu je dala i književnica Neda Kozomara, a njena putovanja utkala u savremene bajke i priče „Ramonda i čarolija“, namijenjene našim najmlađima.
O nastaku ove zbirke, o poruci koju nosi i značaju pisane riječi u doba digitalizacije, autorka govori za Srpskainfo.
„Srećan ćeš biti svijete kada usrećiš dijete“, ovogodišnji je slogan tradicionalne manifestacije „Nedjelja djeteta“. Da li ste se i Vi vodili misijom da usrećite naše najmlađe kada ste stvarali slikovnicu “Ramonda i čarolije”?
U vrijeme kad se nije moglo kretati po javnim mjestima, na putovanjima, uopšte smo bili ograničeni, usljed pandemije, željela sam učiniti nešto dobro, da najpametnije provodim vrijeme i tako sam pisala za djecu. Kad je slikovnica odštampana, tek tada sam vidjela koliko je truda i dobre volje tu utkano i koje zanimljivosti čekaju djecu u tim koricama.
To je interakcija, činite radost djeci i oni vam je vraćaju. Njihova radost mi mnogo znači. Najviše im se sviđa priča “Boško – mamaroško”!
“Ramonda i čarolija” obuhvata 17 priča namijenjenih djeci. Kakve poruke nose? Da li se u njima potkradaju i neke lekcije za odrasle?
Nikad nismo toliko odrasli da nam ne trebaju bajke bar u trenucima odmaranja, od svega. Naziv, ime djevojčice Ramonda, je cvijet koji nosi naziv po kraljici Nataliji Obrenović.
Cvijet je simbol primirja Prvog svjetskog rata i nadam se da će roditelji djeci obratiti pažnju na taj značajan podatak iz naše prošlosti. Zdravo se hraniti, dobro misliti, lijepo se vladati i snove sanjati – to su poruke za male i velike čitaoce.
Koliko se Vaše bajke razlikuju, odnosno, koliko su slične bajkama iz prošlosti uz koje su mnoge generacije odrastale?
Prilagodila sam ih ovom vremenu i našim uslovima u kojima odrastaju. Nema princeza i zlatnih kočija, ali nema ni mnogo čudovišta i avatara.
Većinom su likovi iz našeg komšiluka koji na prihvatljiv način ukazuju na negativnost vršnjačkog nasilja, problem zavisnosti od interneta, prihvatanje različitosti, empatija u drugarstvu, ekologija kao uslov za zdravlje i kultura u komunikaciji. Uglavnom, aktuelne teme najmlađih.
Junaci u bajkama žive okruženi čarolijom i najčešće dobijaju svoj srećan kraj, pobjeđujući sve prepreke. Kako zadržati čaroliju u stvarnom životu? Šta treba biti vodilja svakom djetetu u njegovom odrastanju?
Slika koju nose u očima iz svoje porodice, pratiće ih dovijeka. To je šablon po kojem se živi sa malim krivinama u pubertetu, ali taj način vaspitanja koji smo imali, uvijek će biti dominantan. Optimizam roditelja je presudan kod svakog djeteta, ali to ne znači povlađivati djetetu i pothranjivati ga iluzijama u svemu. Mjera, majka svega!
Živimo u svetu digitalizacije i društvenih mreža, kojima se i naši najmlađi sve češće priklanjaju. Kako upoznati djecu sa značajem znanja koje im mogu pružiti knjige?
Opet, roditelji na djelu! Čitanje detetu od treće godine, pa kasnije samostalno čitanje kao što smo mi čitali slikovnice, Kekec, Politikin Zabavnik, stvaraju se navike koje ga prate. Djeca u čijoj kući roditelji čitaju knjige, shvataju i sami gde su odgovori na sva pitanja, a pri tome im ukazivati da u knjigama stanuje sva mudrost svijeta, samo treba pročitati!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu