Odluku o uvođenju vanrednog stanja Narodna skupština je donijela 28. marta, na prijedlog Vlade. Po istom principu, vanredno stanje trebalo bi da bude ukinuto na sjednici parlamenta zakazanoj za 20. maj.
Poslanik SNSD Ilija Tamindžija tvrdi da je Srpska pokazala ozbiljnost upravljanja u kriznim situacijama, kako ranije u poplavama, tako i u pandemiji.
Generalno, nisam vidio nikakvih propusta institucija. Možda je bilo nekih kršenja zakona, nikad ne možete disciplinovati naciju do te mjere da svi ispoštuju mjere. Takođe, mediji su u jednom momentu zbunjivali javnost na temu da li je korona prijetnja ili ne – kaže Tamindžija za Srpskainfo.
Šef Kluba poslanika PDP Perica Pundalo smatra da to što su se pojavile nedoumice oko poglašenja vanrednog stanja pokazuju da Ustav RS nije sasvim precizan.
– Da li proglašenje vanrednog stanja mora da bude sa nivoa BiH ili tu mogućnost imaju institucije RS? Ja sam ipak za drugu varijantu, mislim da je NSRS imala tu mogućnost. Da li je trebalo ili ne? Ako se bavimo samo medicinskim aspektom, čini se da je moglo proći i bez toga. Međutim, ako posmatramo stvari šire, u kontekstu ekonomskih posljedica koje će proizvesti pandemija, možda postoje razlozi za vanredno stanje. Sada imamo problem kako i gdje održati sjednicu NSRS, a šta bi bilo da smo je morali održavati pet ili više puta u ovih dva mjeseca!? Pred nama je tek sada veliki posao, da se preduprijede i saniraju posljedice svega ovoga – kaže Bundalo.
Profesor ustavnog prava dr Milan Blagojević kaže da, ako nije riječ o namjeri da se zloupotrebe institucije (što ne isključuje), onda je virus korona „pokazao postojanje opasne količine neznanja u institucijama RS kada se radi o nadležnostima, donošenju brojnih propisa, njihovom objavljivanju i sličnim ustavnopravnim pitanjima“.
Blagojević tvrdi da nije sporno postojanje ustavnog osnova i potrebe za proglašenjem vanrednog stanja, jer NSRS ima tu nadležnost. Međutim, dodaje, proglašenje tog stanja ne znači automatski prestanak rada NS RS u tom stanju niti znači da je predsjednica RS time automatski dobila ustavno ovlašćenje da donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti NS RS.
Rukovodstvu parlamenta zamjera što javnosti nisu objasnili zašto smatraju da NS RS nije u mogućnosti da zasjeda, iako gotovo svi parlamenti u našem susjedstvu to mogu.
– Iz odredbe Amandmana CIX Ustava RS više je nego jasno da predsjednik RS ima ustavno ovlašćenje na donošenje uredbi sa zakonskom snagom samo za vrijeme vanrednog stanja kojeg proglase institucije BiH. To što je odlukom od 17. marta 2020. Savjet ministara BiH proglasio stanje prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH nije vanredno stanje niti Savjet ministara uopšte ima nadležnost. Jedino PS BiH, na zahtjev Predsjedništva BiH, može da proglasi vanredno stanje, kako propisuje član 10. Zakona o odbrani – tvrdi Blagojević.
Kada je riječ o donesenim preporukama ili mjerama zabrane, smatra da su institucije i organi opet pokazali nebrigu za poštovanjem ustavnosti.
– Recimo, Republički štab za vanredne situacije je donio brojne naredbe, zaključke i slične opšte pravne akte bez njihovog objavljivanja u Službenom glasniku RS, što je suprotno članu 109. Ustava Srpske! Ako se to ne učini, onda je takav propis neustavan, jer krši navedenu odredbu Ustava. Ta odredba, kao ni bilo koja druga odredba iz Ustava Srpske, nije propisala da se u vrijeme vanrednog stanja ne objavljuju propisi – upozorava Blagojević.
Na pitanje da li je bilo „pretjeranog“ ograničavanja ljudskih i građanskih prava u vrijeme vanrednog stanja, Blagojević citira nedavnu odluku Ustavnog suda BiH.
– Istina, ta odluka se odnosi na teritoriju FBiH, ali je bitno da je Ustavni sud BiH odlučio da su tamošnje mjere zabrane kretanja koje su uvedene određenim kategorijama stanovništva suprotne Ustavu BiH. Ustavni sud je rekao da donosioci mjera prije njihovog donošenja nisu proveli test o tome da li se isti cilj (zaštita zdravlja ljudi) mogao postići i nekom drugom blažom mjerom, a ne zabranom kretanja. Dakle, ova odluka je i svojevrsni dokaz da su pojedine odluke vlasti zadirale u ljudska prava i slobode – zaključuje Blagojević.
Kada je riječ o komunikaciji s javnošću zvaničnika RS po pitanju virusa korona, osim ministra zdravlja Alena Šeranića, uključili su se Glavni koordinacioni tim, Republički štav za vanredne situacije, Tim za praćenje provođenja preporuka i mjera Republičkog štaba, a srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je uglavnom bio taj koji je prvi saopštavao odluke. Sve to je često djelovalo zbunjujuće, jer su se ljudi pitali šta je čija nadležnosti i šta je od mjera preporučeno, a šta usvojeno i obavezujuće.
Novinar Dejan Šajinović kaže da je njegov utisak da odjeljenja za odnose sa javnošću rade bolje nego ranije, ali da i dalje ima kontradiktornosti.
– Više je presica, ne dešava se kao ranije da nema pitanja “mimo teme” ako presica i bude održana. Može se sve pitati i čini mi se da se institucije trude da daju potpunije odgovore. Ali, i dalje se dešava da neke institucije daju kontradiktorne odgovore. Dijelom je to razumljivo, slične stvari dešavaju i u mnogo razvijenijim zemljama, jer je kriza korone sve nekako uhvatila nespremne, uključujući i nas novinare. I mi moramo u hodu da učimo šta su virusi, koji doktor je načelnik kojeg odeljenja na UKC, ko je za šta nadležan i slično – kaže Šajinović za Srpskainfo.
Uprkos tome, dodaje, dešavaju se situacije koje ne bi smjele, poput zakazivanja nekih presova bez najave.
– Nekad se zovu novinari samo nekih medija, nekad novinare optužuju da su “izazvali uznemirenost kod javnosti” ako pišu šta “ne treba”. U tom segmentu stvari bi trebalo da se poprave. Potrebna je komunikacija i dijalog novinarskih udruženja sa institucijama, da više ne bude pritisaka na novinare. Tu nam i EU može pomoći, jer političari očigledno više zaziru od predstavnika EU nego novinarskih udruženja – zaključuje Šajinović.
Šta je sa javnim nabavkama u vrijeme korone? U FBiH je u toku afera „Respiratori“, dok u RS nema akcija tog tipa. Portparolka Transparensi intenešenela BiH Ivana Korajlić ipak smatra da je vanredno stanje u RS iskorišteno da se namaknu poslovi nekim firmama koje nisu imale dozvolu za te poslove, nisu se do sada njima ni bavile, niti mogu da daju garanciju.
– Primjer je pokretna bolnica koja je nabavljena kroz izuzeće od Zakona o javnim nabavkama, uz sve ostale kontroverze koje su pratile taj posao. Bilo je tu i drugih nabavki, poput dva milionska ugovora Instituta za javno zdravstvo sa firmom čija je osnovna djelatnost arhitektura i inženjerstvo – kaže Korajlićeva.
Prema njenim riječima, bilo je i „spornih uredbi koje su išle u kršenje ljudskih prava“, ali i problematična retroakivna primjena Uredbe o Fondu solidarnosti.
– Vidjeli smo pritisak na ljude u javnom sektoru da izdvajaju sredstva za Fond, a tek nakon toga je usvojena uredba – zaključuje Korajlićeva.
Jokić: Narodna skupština je mogla da se sastaje
Advokat Aleksandar Jokić podsjeća da se već prilikom nadležnosti predsjednika RS za vrijeme vanrednog stanja javljaju ozbiljne dileme.
– Naime, Ustavom RS je u članu 81. propisano da predsjednik RS može donositi uredbe sa zakonskom snagom kada je vanredno stanje proglašeno od strane institucija BiH i kada se NSRS ne može sastati. Prvi problem ovdje jeste što institucije BiH nisu proglasile vanredno stanje; prema tome, predsjednik nije mogao donositi ove uredbe. Drugi problem je pitanje nemogućnosti sastajanja NSRS. Naime, ni smo svjedoci činjenice da se NSRS sastala i proglasila vanredno stanje, što je pokazalo da NSRS može da se sastane. Nije vanredno stanje dokaz nemogućnosti sastajanja NSRS; naprotiv, moguće je da se NSRS sastaje u vrijeme vanrednog ili ratnog stanja – tvrdi Jokić.
Prema njegovim riječima, zdravlje i životi građana jesu bitni, ali prilikom ograničenja drugih prava i sloboda građana mora se voditi računa o srazmjernosti i svrsishodnosti, a naročito o nužnosti.
– Smatram da su mnoge mjere previše restriktivne i da su pojedina prava i slobode građana ograničavana više nego što je bilo nužno. Tu prije svega mislim na zabrane kretanja određenih kategorija, kao i generalne zabrane kretanja. Zabrane obavljanja djelatnosti su takođe sporne. Sve to pravdamo zaštitom života, međutim ovdje napominjem da naš Ustav ne poznaje gradiranje ljudskih prava. Ukoliko do gradiranja dođe, pravo na život nije tako neprikosnoveno prema našem Ustavu, jer još u članu 11. postoji mogućnost smrtne kazne, pa ne može biti riječi o neprikosnovenosti ovog prava i tome da je ono bitnije od ostalih ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom RS i EKLJP – zaključuje Jokić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu