Obeznanjena od bola, pritiskala je na grudima uramljenu sliku svog sina. Dok su se iz mase čuli leleci i naricanja, Anika je rukom gladila sliku svog djeteta i samo ponavljala: “Sine, sine moj, ljepoto moja, dušo moja”, piše blic.rs.
Malo dalje otac Zvonko stajao je bez reči, bez suza, okamenjen. Prijatelji i rođaci pričaju da su se oboje nekoliko puta onesviješćivali i da su pod sedativima.
Anika je iz Vojvodine, gdje je radila za nadnicu, stigla sinoć. Doveli su je neki ljudi sa autobuske stanice poluonesviješćenu. A Zvonko je sve vrijeme bio sa drugim sinom Ivanom, koga je morao da smiruje jer je i on bio svjedok tragedije – pričaju komšije Barjamovića.
Niko pouzdano ne zna kako se tragedija, u kojoj je dječaku odvaljeni nadgrobni spomenik od preko 100 kilograma pao na glavu, dogodila.
Portparol PU Leskovac Boban Zdravković kaže da je “dijete stradalo uslijed pada spomenika”, dok radnica na groblju tvrdi da se dječak navodno popeo na spomenik i pao zajedno s njim.
Međutim, rođaci koji su razgovarali sa Darkovim bratom pričaju da je nesrećni mališan ramenom zakačio spomenik, koji se potom obrušio na njegovu glavu.
Riječ je, inače, o starom groblju i starim spomenicima, gdje se više niko ne sahranjuje zbog nedostatka prostora, a na našim fotografijama vidi se da spomenik nije metalnim šipkama bio povezan sa postoljem.
– Darko, njegov brat i još dvojica dječaka su se kroz groblje vraćali sa fudbalskog igrališta. Uvek se oni tu muvaju oko spomenika i traže bombone koje ljudi ostavljaju. Darko je ramenom zakačio spomenik i odjednom se našao ispod njega. Tada su deca počela da vrište. Jedan od drugova je pokušao da ga izvuče i tom prilikom povrijedio ruku. Ja sam kasnije prao krv sa groblja i pokušao da podignem ploču, ali nisam uspio, jer je teška više od 100 kilograma – priča sredovečan čovek.
Darko i njegov brat Ivan su blizanci, usvojeni iz Doma za nezbrinutu djecu u Zvečanskoj ulici u Beogradu. Anika i Zvonko, koji žive u leskovačkom kvartu Podvorce, godinama nisu imali djecu, pa su se odlučili na usvajanje.
Nadgobna drvena ploča za dečaka
– Bili su stari godinu dana kada su ih doveli u svoju kuću. Njihovi novi roditelji su se tresli nad njima. Djeca su bila najljepše obučena, nikada zamazana, nikada gladna. Iako su bili vrlo nestašni, Zvonko i Anika na njih nikada nisu ruku podigli, a dječaci su nekako bili miljenici cjelog naselja. Svi smo ih voljeli – pričaju okupljene komšije oko iskopane rake, dok čekamo tužnu povorku.
Kuća Barjamovića spolja je nedovršena, ali unutra udobno uređena. U sobama igračke za dečake, ispred dva bicikla.
Zvonko je zaposlen na otpadu “Jupi”, a Anika je povremeno odlazila u Vojvodinu da zaradom na sezonskim poslovima dopuni kućni budžet. Za to vreme brigu o dječacima vodili su Zvonko i njegova majka Stana.
Dečak je sahranjen na Špitaljskom groblju
– Sve je odlično funkcionisalo. Dječaci su su išli u školu “Vožd Karađorđe” i bili dobri đaci. Jedino nam se nije svidjelo što su se sa drugom djecom muvali po obližnjem groblju. I roditelji su ih zbog toga grdili, ali od sudbine se ne može pobjeći – uvjerena je komšinica Emina.
Sahrani je prisustvovao i pjevač Slobodan Batjarević Cobi, nekadašnja zvijezda Granda, inače, rođak porodice Barjamović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu