To poručuje glavni republički tržišni inspektor Radivoje Gavrić, koji naglašava da su trgovci kažnjavani i po 15.000 KM zbog prekoračenja marže od, na primjer, 0,03 feninga.
– Zbog toga smo trpjeli i jako velike kritike poslovne zajednice. Pojedini subjekti su nam predočili da su iz svog asortimana čak izbacili određene proizvode kojima je ograničena marža, jer ne žele da se izlažu riziku ako im softver prilikom formiranja cijena zaokruži cijenu i na taj način napravi prekoračenje – naglašava Gavrić.
Koliko su, od proljetos do danas, zbog kršenja marži kažnjeni marketi i pumpe?
Trgovcima su izrečene kazne od 1.463.000 KM, a benzinskim pumpama 2.350.000 KM. Prioritet u radu inspekcije bilo je intenzivno prisustvo na terenu, kako bismo u najvećoj mogućoj mjeri suzbili prekoračenje marže.
Za koliko su pumpe, odnosno marketi, skuplje prodavali gorivo i osnovne životne namirnice nego što su smjeli?
Situacija na terenu je bila različita od slučaja do slučaja, ali možemo reći da su se prekoračenja od dozvoljene marže, okvirno, kretala od 10 do 60 feninga. Prekoračenja su bila veća na samom početku, dok subjekti zaista nisu shvatili da će biti kažnjeni prilično visokim kaznama. Moram naglasiti da je u ovoj godini značajno manje neurednih kontrola. Od 170 kontrola, svega 19 je bilo neuredno.
Koliku su zaradu na kršenju marži stekli trgovci i naftaši?
Iznos nezakonito stečene dobiti koja se ostvari prekoračenjem marže utvrđuje se pojedinačno za svakog subjekta. Teško bi bilo dati odgovor koji je to iznos generalno. U postupcima koji su pokrenuti pred nadležnim sudovima za određene konkretne slučajeve, pojedinačno su dostavljani podaci, radi preduzimanja mjera iz nadležnosti suda. Nivelacije cijena rađene su, praktično, na dnevnom nivou, što je, s obzirom na broj prodajnih objekata i broj artikala od različitih proizvođača, izuzetno kompleksno za kontrolu.
Nakon kažnjavanja, cijene osnovnih životnih namirnica sa ograničenom maržom nisu značajnije snižene, na što su više puta ukazivali iz udruženja za zaštitu potrošača?
U svakoj kontroli gdje je utvrđeno prekoračenje marže naložena je korekcija cijene. Međutim, u slučajevima gdje su ta odstupanja iznosila svega par feninga, ta korekcija potrošačima nije uočljiva u njihovom budžetu, dok su za inspekciju i ta mala prekoračenja prekršaj. Marža se obračunava na nabavnu cijenu i konačna maloprodajna cijena zavisi od nabavne cijene, a mi smo u protekloj godini bili u situaciji da se nabavna cijena, na globalnom nivou, mijenjala u toku dana.
Koliko često se dešava da isti subjekti krše marže?
Događalo se da isti privredni subjekti ponove prekršaj, posebno oni koji imaju više poslovnica. Inspekcija je, pored izricanja novčanih kazni, izricala i mjeru zabrane daljeg prometa roba na čijim cijenama je prekoračena marža, do otklanjanja nepravilnosti i usklađivanja cijena.
Da li se u takvim situacijama privrednom subjektu može zabraniti i rad?
Često smo u javnosti mogli čuti pitanje zašto inspekcija ne zabrani rad trgovcima koji ponove prekršaj. Međutim, Uredbom o ograničavanju marži nije predviđena mjera zabrane rada, već novčana kazna, koja za pravno lice iznosi 10.000 KM, a za odgovorno 5.000 KM.
Da li im se, zbog varanja građana, rad može zabraniti po nekom drugom propisu?
Ova vrsta prekršaja definisana je pomenutom uredbom, te se na iste primjenjuju sankcije koje su njom i predviđene. Mjera zabrane rada zbog prekoračenja marže nije propisana ni drugim zakonima, niti podzakonskim aktima.
Zbog čega Inspektorat ne objavljuje nazive pumpi i marketa u Srpskoj koji su na ovaj način profitirali na građanima, pa ste nerijetko u javnosti bili označeni kao saučesnik u potkradanju građana?
Najjednostavniji odgovor na pitanje koji subjekti su kažnjeni je da su svi veći trgovački centri, kao i benzinske pumpe, kažnjeni barem jednom zbog nepridržavanja marži. I ranije sam isticao da je veliki broj subjekata tražio sudsko odlučivanje, a da mi ne možemo prejudicirati ishod sudskog postupka. Moramo voditi računa o pravilima postupka i ne možemo unaprijed nekoga oglasiti krivim, jer u slučaju da sud nekoga oslobodi prekršajne odgovornosti, našli bismo se upravo u situaciji da smo oglasili krivim nekoga ko je oslobođen odgovornosti.
Ako imena pumpi i marketa koji krše zakon ostaju tajna, kako potrošači da znaju ko ih je prevario, na osnovu čega bi mogli da traže obeštećenje?
Svaki potrošač koji sumnja da je oštećen od strane trgovca može se obratiti inspekciji sa zahtjevom za reklamaciju kao što je to i do sada bio slučaj. Da bi se inspekcijski zapisnici mogli koristiti u eventualnim sudskim postupcima, u njima mora biti precizno konstatovano činjenično stanje u vezi sa konkretnim potrošačem i na koji način je on konkretno oštećen.
Ali, kako da građani, bez objelodanjivanja imena pumpe i marketa koji su nezakonito dizali cijene, mogu da bude sigurni da su prevareni? Činjenica je da samo sumnja neće nikoga natjerati da podnese prijavu.
Saopštavanje podataka o subjektima kojima su izdati prekršajni nalozi, a čiji status još nije poznat u smislu izvršnosti i konačnosti, doveo bi do okolnosti da se neko oglašava krivim i prije nego što je postupak okončan. Takođe, sama činjenica da je neko, na primjer, kupio mlijeko u objektu koji je kažnjen zbog prekoračenja marže, a pri tome ta kazna može biti izrečena zbog nekog drugog proizvoda, nije dokaz da je taj potrošač oštećen.
Stiče se utisak da Inspektorat kontrole pomenutih subjekata sprovodi samo formalno, dok neodgovorni privrednici i dalje varaju građane.
Razumijem da građani nisu zadovoljni cijenama na tržištu; nisam ni ja kao potrošač. Međutim, kao inspektor moram da se pridržavam onih normi koje su definisane našim propisima. Da li bi se stopa marže trebala mijenjati, da li bi se Uredba trebala proširiti dodatnim proizvodima, da li bi se trebale uvesti neke nove mjere radi zaštite tržišta, sve su to pitanja za zakonodavca. Inspekcija je kao izvršni kontrolni organ obavezna vršiti nadzor na terenu i u skladu s tim preduzimati mjere. Ne mogu se složiti sa stavom da 700 kontrola nije dalo nikakve rezultate, jer znam koliko su truda i rada inspektori uložili. Takođe, ne možemo zanemariti činjenicu da tržišna inspekcija kontroliše i brojne druge oblasti u kojima je dužna postupati jednakim intenzitetom.
Kako to da su u FBiH redovno javnost obavještavali koje pumpe krše marže?!
Upoznat sam sa informacijama koje je objavljivala federalna inspekcija; nekada su to bili nazivi subjekata, a nekada samo gradovi u kojima su utvrđeni prekršaji. Lično sam mišljenja da se ne mogu generalizovati informacije o kažnjenima, jer ni činjenice nisu iste. Ako je neko kažnjen zbog prekoračenja od 0,03 feninga, a neko zbog 0,4 feninga, ne možemo govoriti da je ista težina ovih prekršaja. Takođe, neko će tražiti sudsko odlučivanje, neko će platiti pola, neko biti oslobođen odgovornosti. Mišljenja sam da je potrebno preciznije propisati i zakonom urediti u kojem obimu i u kojem trenutku postupka se takvi podaci mogu objavljivati bez rizika da bi institucija mogla snositi negativne posljedice.
I u Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH potvrdili su da nazivi pravnih subjekata koji su prekršajno kažnjeni ne spadaju u lične podatke!?
Podaci o registrovanim privrednim subjektima se ne smatraju ličnim podacima i inspekcija na taj način i postupa. Međutim, naš stav je da o pojedincima, imenom i prezimenom, možemo govoriti samo u postupcima koji su pravno okončani i čiji je krajnji ishod definitivno poznat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu