Most u Trapistima izgrađen je 1904. godine. Srušen u Drugom svjetskom ratu i nakon toga ponovno sagrađen. Nekada ponos i žila kucavica za one koji su živjeli u ovom dijelu grada, danas zabranjen za prelazak pješaka. Trule daske između koji se vidi zelena, duboka rijeka, pucketaju pri svakom koraku. Onim dijelom koji je nekad bio pješačka staza preko mosta, danas je nemoguće proći.
Veliki broj dasaka fali, a ono što je ostalo je pokidano. Oni koji nisu navikli da preko njega prelaze gledaju dobro gdje staju. A oni koji žive u Trapistima ili u blizini mosta, kažu da svaki dan idu preko njega i da ih uopšte nije strah. Jedan od mještana, koji je preko trulih dasaka hodao kao po najkvalitetnijem betonu, kaže da tim putem prolazi svaki dan od kada zna za sebe.
– Gledate gdje stajete i to je to. Da vam kažem, kvalitetniji je ovaj most 100 puta od svih onih napravljenih unazad 10, 20 godina. I lakše mi je ovdje prelaziti nego ići okolo na noviji most – kaže dok gleda na drugu stranu Vrbasa.
Na pitanje da li zna da je planirana popravka starog mosta u Trapistima kaže da nije čuo, ali da je “bolje da ga naprave kako treba”.
Iz Grada Banjaluka nedavno su najavili rekonstrukciju starog mosta u Trapistima, jednog od prvih mostova koji je sagrađen u gradu na Vrbasu. Savjetnica gradonačelnika za društvene djelatnosti, Milada Šukalo, rekla je da je za rekonstrukciju predviđeno oko 150.000 KM.
– Raspisana je javna nabavka, očekujemo brzo da izaberemo izvođača. Projekat je napravljen da bude identičan, pa će most u potpunosti izgledati kao što je izgledao i prije. Prije svega ćemo morati da uklonimo cijevi koje se u ovom trenutku nalaze na mostu – rekla je ona.
Most u Trapistima, kao i cijelo to područje, ima kulturno-istorijski, ali i rekreativni značaj.
– Most ima svoju vrijednost ne samo kada je u pitanju prelazak sugrađana, već i kada govorimo o svemu što je trapistički red, na ovoj najistočnijoj tački gdje su boravili, ostavili u zavjet Banjaluci, počev od prve hidrocentrale, pivare, sirane, samostana Marija Zvijezda, pa i samog mosta. On će svoju ulogu imati i kada je u pitanju turistička ponuda grada, a i za sugrađane – kaže Šukalo dodavši da ga, iako nije potpuno bezbjedan, građani koriste za prelazak, jer im je jednostavnije nego da idu prema Zavodu “Miroslav Zotović”.
Ističe i da je samostan “Marija Zvijeda”, koji se nalazi u neposrednoj blizini, jedna od najposjećenijih turističkih lokacija u Banjaluci, a da grad želi da cijeli potez od nekadašnjeg ZOO vrta, hidrocentrale, pa do trapiske šume uredi i prilagodi za rekreativce, one koji žive tu, kao i za turiste. Nedavno je najavljeno da će Grad uputiti inicijativu i preduzeću „Elektrokrajina“ s obzirom da oni upravljaju lokalitetom hidrocentrale, a “koja je do sada bila analizirana kroz određene planove, da se pretvori u restoran i muzej”.
A hidrocentrala danas nikome ne služi za ponos. Okolo hrpe smeća, a unutra ostale samo teške turbine, jer ih je bilo nemoguće odnijeti. Nema prozora, vrata, zidovi su puni grafita. Upravo sa ove hidrocentrale Banjaluka je još prošlog vijeka dobijala struju. Na internet stranici Banjalučke biskupije se, između ostalog, navodi da su trapisti gradili samostan i crkvu, osnovali sirotište, bolnicu, javnu kuhinju, stanove za radnike, gradili su školu i obučavali zanatlije, otvorili pivaru, mljekaru, tvornicu sira, ciglanu, mlin, štampariju, tvornicu tjestenine, žitnicu, kovačnicu, pilanu, sušnicu za šljive, pčelinjake, rasadnike, štalu za krave, pekaru, tvornicu kože i boja, hladnjaču, stolarsku radionicu…
– Od posebnog je značaja parni stroj s kojeg je zapaljena prva električna sijalica u ovom kraju. Bilo je to 27. marta 1899. godine, a zatim i prva hidrocentrala u Bosni, s turbinom od 60 konjskih snaga. Godine 1910. trapisti su s turbinom od 300 konjskih snaga snabdjevali cijeli grad električnom energijom – ostalo je zapisano.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu