Nije u pitanju već do kraja iscjeđena priča o Ustavnom sudu i Danu Republike niti principijelna borba srpske reprezentacije za ministarske resore. Muku im neće predstavljati ni trakavica oko Izbornog zakona, ni bačeni novac za popis, niti smijuruja oko Evropskog upitnika i ulaska u NATO.
Neće se oni ni počešati gdje ih najviše svrbi zbog odlaska stanovništva iz BiH, što im građane ubija nepoznata sila ili što su milijardama dolara zadužili i pokoljenja koja će, po njihovim zamislima, krenuti u osvajanje svemira.
Novu kosku, makar oni to, u svojoj kratkovidosti, još ne shvataju, bacio im je Evropski parlament odlukom da se ukine zimsko i ljetno računanje vremena!
Uvođenje te obaveze, kao i korištenje svjetala na automobilima danju, spadaju među najgluplje ljudske, zakonodavne ideje u istoriji čovječanstva. Koliko su promašene vidi se i po tome što se na kraju odustalo i od jedne i od druge, sa istim razlozima zbog kojih su i nametnute.
Odustalo se u Evropi, ali ne i kod nas. Na našim putevima i dalje cijele godine moramo da držimo upaljena svjetla, kao da smo Rokfeleri, a poučeni iskustvom, političari će nas svojim nečinjenjem i urođenom lijenošću natjerati i na pomjeranje sata daleko u budućnost!
Možda će dva entiteta i tri konstitutivna naroda, bez “ostalih”, i poželjeti da ukinu ovu odredbu, ali će, već sada vidim, lupiti glavom o zid.
Kako je zemljama članicama EU, a tako i ostalom dijelu Starog kontinenta, ostavljeno da sami odaberu hoće li svjetlija jutra ili više šanse za turizam i trgovinu, zamislimo situaciju da se Srbija odluči za jednu, a Hrvatska za drugu opciju. Dvije vremenske zone, a između, u crnoj rupi, Bosna.
Političari iz Srpske će se grčevito boriti protiv prenosa nadležnosti i za isto rješenje kao u matici, dok će Hrvati insistirati na opciji “lijepe njihove”. Bošnjaci bi se privoljeli jednom od ovih carstava, u zavisnosti od toga šta je Erodgan, kojem su ostavljeni u amanet, izabrao. Kako se odluka u trijumviratu, pa i u ostalim institucijama, mora donijeti kompromisom, kojeg teško da će biti, najrealnija opcija bi bila da se u Srpskoj uvede jedna, a u Federaciji druga zona.
Tako bi u Banjaluci, recimo, bilo sat manje (ili više) u odnosu na Sarajevo.
Nikog ne bi bilo briga što će to još više zbuniti “običan” narod, jer će, eto, iz Istočnog Sarajeva u Sarajevo, na posao, u bioskop ili tržni centar, dolaziti sa sat zakašnjenja. Na aerodromu u Trebinju bi uvijek morao da nanovo namješta sat, u zavisnosti dokle leti, sve dok se u mobilne telefone ne ugrade bezbrojne opcije koje će vladati od oktobra 2021… do neke nove ujdrume evropskih parlamentaraca predvođenih pijanim šefom Evropske komisije.
Trojka na vrhu podmuklo se mrzi, ali i žarko voli; tkiva im trepte usklađenim bilom, jer znaju da odišu silom samo kad su složni, vidovito je opisao Čobi. Sami za sebe, okruženi podrepašima u luksuznim dvorcima, oni su tek prazna puška od koje svi strepe, obični lokalni šerifi, koje izvan njihove avlije niko ne benda i kojima će u udžbenicima istorije za osnovne škole zapasti samo fusnote.
To bi mogao biti razlog da u sudbonosnom trenutku donesu solomonsko rješenje. Umjesto da prave haos od dvije vremenske zone, mogli bi se sjetiti da se svakih osam, a ne svakih šest mjeseci kao do sada, pomjeraju kazaljke u ovom tamnom vilajetu. Dirigujući prirodu po sistemu rotacije u fotelji predsjedavajućeg Predsjedništva BiH bili bi korak bliže da konačno uvjere podanike u svoje božansko porijeklo, nepogrešivost, a u nadolazećem mandatu i u nezamjenjivost.
Biće onih koji će reći da odluku donosi Savjet ministara BiH, ali to će naivnima servirati prodavci političke magle.
Povampirenim agitpropima je kristalno jasno ko povlači konce na životnoj sceni BiH, radilo se o nečem epohalnom ili tako banalnom kao što su otvaranje kružnog toga i pomjeranje kazaljki na satu. Za njih je, po definiciji postojanja, narod samo stoka, koja nikako ne može da shvati kakva joj je čast ukazana što je vode besmrtnici.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu