To je istinita saga o identičnim trojkama koje su kao bebe radvojili zbog medicinskog eksperimenta da bi se vidio razvoj genetski identičnih srodnika u različitim okolnostima.
Da priča bude još nevjerovatnija, trojica braće, koju su kao bebe usvojile različite porodice, sa 19 godina su se slučajno sreli u Njujorku 1980.
Zapečaćeni dokazi
Priča koju dočarava film kaže kako je trojke Roberta Šafrana, Edija Galanda i Dejvida Kelmana po rođenju razdvojila agencija za usvajanje pod nazivom “Louise Wise Services”.
Braća su prethodno bila smještena u različite domove, a njihovi usvojitelji nisu imali pojma da im sinovi nisu rođeni kao jedinci.
Ispostavilo se da su njih trojica, uz druge blizance i trojke, bili dio višegodišnje studije dječjeg psihijatra dr Pitera Nojbauera. Studija je pokrenula čuveno pitanje – da li na odgoj više utiče okruženje ili geni. Ipak, rezultati nikad nisu objavljeni, a materijali studije su se čuvali zapečaćeni na Univerzitetu Jejl, piše CNN.
Ipak, sada te datoteke nisu tako tajne kao što su nekada bile. Dok su snimali, ekipa filma „Tri identična stranca” pomogla je braći da se bore za pristup svojim zapisima.
– Vodila nas je nepravda u ime braće. Producentkinja Beki Rid provela je devet mjeseci radeći sa braćom kako bi pristupila materijalu, fajlovima i snimcima koji bi s pravom trebalo da budu njihovi – kazao je reditelj Vordl.
Poslije više mjeseci uporne potrage braća su dobila skoro 11.000 stranica zapisa, informacija koje nisu viđene decenijama. Ipak, u filmu se ne vidi više tog materijala jer je objava došla nakon što je film završen, a tim nije vjerovao da će jako redigovani dokumenti dodati mnogo priči.
– Postoji mnogo ličnih stvari u tim zapisima koji su privatni s razlogom. I imati pristup tim zapisima po prvi put u godinama… to je, mislim, za braću bio uspjeh – da imaju neki osjećaj vlasništva nad svim što se desilo, nakon što toliko godina nisu imali kontrolu nad tim kako im je život orkestriran – kaže Rid.
Snimci eksperimenta
Braća u dokumentarcu iskreno govore o tome kako je bilo studirati, potpuno nesvjesni da testovi koje su im davali nisu dio rutinske studije o razvoju djeteta.
– Sjećam se od malih nogu, ljudi su dolazili u kuću, obično mladić i djevojka, i zahtjevali su da radim testove – kaže Kelman u dokumentarcu.
– Sjećam se snimanja više od bilo čega drugog… Svaki put kada bi došli, snimali su.
Kada su braća dobila pristup svojim studijskim zapisima, pronašli su sate video-snimaka tih posjeta.
– Snimak je poput vremenske kapsule, mjeri živote ovih dječaka iz godine u godinu – kaže Vordl.
– Mislim da je za braću gledanje snimaka po prvi put bilo nevjerovatno emotivno iskustvo… Oni su mogli da vide kako se odigravalo cijelo njihovo djetinjstvo.
Paranoja
Ljudi koji su snimali dokumentarac o ovoj nevjerovatnoj priči znali su da će ulazak u sve to biti izazov. Prvo su morali da zasluže povjerenje braće, a zatim da pronađu istinu o studiji koja je bila toliko duboko zakopana.
– Ljudi su ranije pokušavali da ispričaju ovu priču; saznali smo za najmanje tri pokušaja velikih američkih mreža, dva iz 80-ih i jedan iz 90-ih – kaže Vordl i dodaje da bi ipak svaki put priča u posljednjem trenutku bivala povučena „sa viših nivoa.“
– Vladala je među nama ogromna paranoja… Ljudi su nam govorili – nema šanse da napravite ovu priču, bićete ugašeni, biće povučena – kaže Vordl, ali dokumentarac je ipak ugledao svjetlost dana 2018.
Pomoć drugima
Kada je film otišao pred publiku, njega je pogledala i Mišel Mordkof (54), koja je takođe bila usvojena preko agencije “Louise Vise Services”. Zato je počela da se pita da nema možda sestru bliznakinju.
Nedjeljama kasnije njoj su stigli rezultati analize koji su pokazali da ima „člana najuže porodice“ za koga nikada nije znala da ima: sestru bliznakinju po imenu Alison.
– Prošle su tri nedelje od kada sam saznala da sam možda bliznakinja do trenutka kada sam upoznala Alison, a činilo mi se kao tri godine – kaže Mordkof.
– Željela sam da je vidim, htjela sam da je zagrlim i da joj kažem da se nadam da je dobro i da je život bio dobar prema njoj.
Medicinska etika
Jedno od večnih pitanja koja pokreće film „Tri identična stranca” je kako bi takva studija uopšte bila dozvoljena. Međutim, ovo je samo jedan primjer onoga što je urađeno u ime naučnog istraživanja.
Ova trojica braće su imala sreću da se u 19. godini ponovo nađu. Film opisuje kako je Bobi Šafran otkrio da ima brata blizanca kada je stigao u kampus njujorškog koledža. Tu su ga dočekali studenti koji su ga pogrešno prepoznali kao Edija Galanda. Njih dvojica su se onda upoznali i, znajući da su usvojeni, brzo su zaključili da su blizanci. Nekoliko mjeseci kasnije, ova priča je postala toliko popularna da je stigla do Dejvida Kelmana, nakon čega su shvatili da su zapravo trojke.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu