Za nju čekanje nije opcija, nema stajanja ni u najtežim trenucima borbe za ozdravljenje. Svojim “vježbačima”, ali i svim drugima koji uporno sebi govore “od sutra ću početi da vježbam”, u videu u kojem vježba upravo dok prima jednu od velikog broja hemoterapija, poručuje da čekanja nema, piše 24sata.
Barbara je nedavno saznala za prilično strašnu dijagnozu akutne mijeloidne leukemije. Sve je počelo prije oko dva mjeseca i, uprkos prvobitnom šoku, nevjerici i strahu, ni sekunde nije klonula duhom nego se hrabro suočila s dijagnozom, za koju kaže da je tek “epizoda” u njenom životu.
Dok se nije suočila s bolešću, ova hrabra žena vježbala je od četiri do pet sati na dan i svojim vedrim duhom te trenerskim vještinama, koje usavršava već 26 godina, mnoge je tvrdokorne “nesportiste” preobratila u “vježbače”. Takva je i sad, iako joj bolesnička soba i oslabljeni imunitet diktiraju da ipak malo uspori.
– U vrijeme pandemije, kao i mnogi, krenuli smo s onlajn treninzima, koje sam pažljivo smišljala za svoje klijente. Od kada sam se razboljela, nažalost, spriječena sam fizički da budem s njima, ali me ništa neće zadržati da ne napravim pokoji video, pa i dok u krevetu primam hemoterapiju i dok imam mučnine – kaže ova hrabra žena.
Njena sestra Larisa, koja je takođe trener, preuzela je njen posao sa svojim, a Barbara je bodri na daljinu i navija, jer smatra da je vježbanje stanje duha. Trenutno se liječi u zagrebačkom Rebru. Tamo je svi zovu “fit žena”, a čim je nogom stupila u bolničku sobu i znala šta je čeka, tražila je da joj donesu neku “spravu za vježbanje” da održava svoje tijelo u dobroj formi.
– Ljekari i sestre ovdje su stvarno odlični i stalno su na usluzi. Iako isprva u čudu, donijeli su mi steper. Odmah sam se bacila na vježbanje i tako osjećala bliže svom poslu. Poslije su mi iz Pule poslali dodatne rekvizite i ništa me neće zaustaviti da vježbam i dalje – rekla je ona.
Kada je Barbara počela loše da se osjeća, ni u snu nije mogla da zamisli da će joj ljekari reći da boluje od raka.
– Počela sam da se osjećam malaksalo, imala sam vrtoglavice, glavobolje i osjećala sam se vrlo umorno uz lupanje srca. Otišla sam da uradim kontrolne nalaze krvi i, čim su stigli, hitno sam pozvana u bolnicu da moram da ponovim nalaze, jer krv nije dobra. Ustanovljen je visok broj leukocita, a hemoglobin je bio vrlo nizak. Uradili su mi punkciju koštane srži, koja je pokazala da imam leukemiju. U bolnicu u Zagreb prevezli su me 22. februara – priča Puljanka.
Nakon što su joj ljekari rekli da počinje dugotrajno liječenje, jedina nit vodilja joj je da ga uspješno privede kraju i vrati se kući zdrava.
– Nisam guglala o svojoj bolesti jer sama riječ leukemija bila mi je jako ružna da bih je dodatno istraživala. Jedini cilj mi je da se vratim zdrava i nastavim s treninzima i normalnim životom. Uprkos liječenju i terapijama, u svoja četiri zida pjevam, vježbam i “fajtam” se s bolesti. U svakoj nedaći, pa i u borbi za goli život, treba pronaći tračak sunca i optimizma kojeg mi ne nedostaje. I da u cijeloj lošoj situaciji postoji jedna svijetla tačka, ja ću je naći – rekla je i poručila svima koji se nađu u sličnoj situaciji da nema odustajanja, treba se boriti i izaći kao pobjednik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu