Svetlana je već dugi niz godina u penziji, ali bez obzira na to i dalje dosta glumi, prenosi Blic.
– Sigurno je da postoji osjećaj da radim ono što hoću, a ne ono što moram. Rano sam se penzionisala, jer sam rano i počela da radim, nakon druge godine studija glume. Osim toga, u posljednjoj deceniji rada prešla sam u slobodne umjetnike i već sam imala osjećaj slobode, što je meni vrlo važno – istakla je Bojkovićeva, pa otkrila da kao penzioner može živjeti lagodno.
– Mogu, što se materijalne strane tiče. Hvala bogu što sam zdrava, da kucnem u drvo. Mogu i da radim, ne samo zbog para, već što me to ispunjava. Ali ja nisam statistički prosjek. Trebalo bi da me bude baš briga, ali nije. Pogađa me – kaže ona.
Glumica priznaje da često pomisli na legende srpskog glumišta sa kojima je često sarađivala, a koji više nisu tu.
– Prolaze stalno, i kad ne glumim. Sjetim se uvijek Petra Kralja, pa Predraga Ejdusa, s kojim sam išla u gimnaziju, Branka Cvejića, s kojim sam se znala još iz pozorišta Dadov… I te kako ih se sjetim – priznala je ona, pa otkrila ko joj je bio omiljeni partner u glumi:
– Obožavala sam da gledam Zorana Radmilovića, s kojim sam igrala samo dva puta, i to na televiziji. U jednoj drami on je bio Turgenjev, a ja glumica Savina, zaljubljena u njega. Međutim, Petar Kralj mi je bio omiljeni partner i on je bio najbolji Hamlet kog sam ikada gledala… Tek kad počnem da pričam o njima, shvatim koliko je vode od tada proteklo – rekla je Svetlana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu