Kada je otišao da živi “poslom” u Dubai imao je 23 godine, prešao je put od običnog stjuarda do persera, proputovao svim svjetskim meridijanima, upoznavao različite jezike i kulture, ali još uvijek, kako kaže, u potpunosti nije našao ono što traži.
Kaže da je važno da čovjek iznova postavlja nove ciljeve i da se nikako ne zadovoljava postignutim.
– Cilj mi je da se nakon 15 godina boravka u inostranstvu vratim u domovinu. Čeznem za životom u prirodi i prirodnom okruženju, gdje me bude ptice, huk vjetra, šum lišća itd. I ostvariću ga, već sam našao kuću u kojoj želim da živim, na padinama Rudnika, u selu Dragolj. Nedostaje mi Srbija i kamo sreće da se i drugi naši ljudi u inostranstvu vrate jer možemo sva stečena iskustva i znanja, kao i zarađeni novac da upotrijebimo na korist naše zemlje – ističe u razgovoru za agenciju RINA Dejan.

Jedan je od onih u sportu koji nikad ne odustaju, pomjerao je granice mogućeg i nevjerovatnog, imajući u vidu da je uz aktivni sport imao svakodnevne druge obaveze u avionu što ga nimalo nije spriječilo da ostvari dobre rezultate.
On će reći, samo “solidne”. U polumaratonu, na 21 km – 1:33, u maratonu, na 42 km – 3:33. Ipak, ono što ga izdvaja je “triatlon ajronmen”, što za one koji ne znaju znači: plivanje 4 km, pa vožnja biciklom 180 km i, na kraju, cijeli maraton! Sve u nizu, bez pauze! Svoj prvi “ajronmen” u Nici završio je za 13 i po sati.0
– Čovjek nije svjestan koliko može, samo je potrebno da to i hoće. U sportu je samo nebo granica, ali se zahtjeva upornost, neodustajanje, istrajnost. Ja sam još odranije slušao priče kako je taj “ajronmen” težak i kako je praktično nemoguće odraditi ga. Rekao sam sebi, sve što si dosad istrčao, isplivao itd, nevažno je, sad lijepo zagrizi, potrudi se i ostvari cilj – navodi Simić i dodaje da se u susret prvom završenom “ajronmenu” pripremao “gladijatorski”.
– Vjerujte, trenirao sam po šest sati svakog dana. A, hvala bogu, imao sam i dobre uslove, u Dubaiju je suva klima, toplo vrijeme i pregršt uslova kako za plivanje tako i za bicikl i trčanje – napomenuo je on.
Prije aktivnog sporta i posla u Emiratima, zacrtao je još jedan cilj, da obiđe “bar” 100 zemalja na svijetu što je, ispostaviće se kasnije, neobičnim spletom okolnosti i počelo da mu se ostvaruje. Za sada je blizu ostvarenja tog cilja.
– Ne sumnjam da ću i dalje nastaviti sa tom strašću mada ipak manje jer posao u kom sam još uvijek pruža to na dosta lakši način, a poslije, vidjećemo – navodi Simić.
Planira u Srbiji, kako kaže, da se bavi organskom hranom i nekim vidom poljoprivrede, mada ističe da još nije upotpunio sve kockice s tim u vezi.

– Znam samo da hoću u selo Dragolj. Ono je specifično iz više razloga. Čuo sam i da su mještani pravi domaćini. Odgovara mi i nadmorska visina, to je podnožje Rudnika. Iskreno, možda sam želio više baš na samu planinu, ali nije bilo na prodaju ono što meni treba – ukazuje.
Sljedeći sportski izazov za njega je Beogradski polumaraton 15. maja, a u planu mu je i čačanski na jesen.
– Beograd u maju, Čačak na jesen, a i sada gledam da “ovjerim” polumaraton u svakom gradu koji posjetim službeno, ako ima uslova – zaključio je Dejan Simić.
Dodaje i da želi da se “skloni” od gužve u gradu “prije nekih novih bioetičkih eksperimenata”, poput, kako on to tumači, virusa korona i onoga što nam, smatra, kao civilizaciji, tek sljeduje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu