Ovim riječima započeo je svoju ispovijest Aleksandar Stričević. On je imao samo 12 godina kada je preživio i uspio da se izvuče iz ruku sekti.
Stričević je jedan od rijetkih koji su bili spremni da otvoreno i bez ikakve zadrške pričaju o svemu što su proživjeli od trenutka kada su vrbovani, pa do spasa i izlaska iz sekte.
– U trenutku kada se to dogodilo, 2002. godine, tada je internet tek krenuo da se razvija u Srbiji i još nisu postojale društvene mreže kod nas. To se radilo preko IRC kanala, to je bi jedini dostupan kanal za četovanje tada. Ja sam preko četa stupio u kontakt sa ljudima koji su mi se tada činili prijateljski nastrojeni. Davali su mi podršku u nekom teškom periodu života. Tada smo mi imali baš tešku porodičnu tragediju, gdje sam izgubio sestru i jednostavno nekako smo se u porodici udaljili jedni od drugih. I ja sam dobio pozivnicu u jednu od privatnih soba i tamo sam ušao u komunikaciju sa grupom ljudi koji su takođe imali neke probleme – počeo je Stričević priču.
“Rituali, molitve, poziv na ubistvo”
Kako napominje, bio je dijete, imao je samo 12 godina.
– Prvo je krenulo kao sistem podrške, da bi se kasnije razvila komunikacija u drugom smjeru, da se tu postavilo pitanje o religiji. Pitali su me da li vjerujem u Boga. Ja sam rekao u tom trenutku da vjerujem i čovjek koji je bio administrator te sobe mi je rekao, “ako on postoji, zašto nije zaštitio tvoju sestru”. I u tom trenutku sam krenuo da sumnjam u cijelu tu priču, u to što sam učio cijeli život, kako sam odrastao, u sebe, u svoju religiju. I krenuo sam da padam zapravo pod njihov uticaj. Komunikacija je trajala nekoliko mjeseci, da bi onda krenula priča o sekti – rekao je on.
“Tražili su da ubijem rođaka”
Tada je već bilo kasno, uslijedio je horor i progon koji je trajao mjesecima.
– Oni su krenuli da komuniciraju sa mnom. Onda su pomenuti rituali, to su bili neki sitni rituali, neke kao molitve, ništa ozbiljno u principu, dok mi nisu tražili žrtve. Mislili su da sam ja spreman da uradim to, tražili su me da ubijem bliskog rođaka. Na to nisam bio spreman i jednostavno tada sam se uplašio, pokušao sam da prekinem komunikaciju i tada je krenuo progon koji je trajao nekoliko mjeseci – ispričao je Aleksandar Stričević.
Kako dodaje, on je tada to prijavio roditeljima.
– Nije korišćena terminologija ubij, nego je to bilo više kao prinos nečega kako bismo napredovali duhovno, kako bismo dobili eto neke bolje živote, neku moć koja je iznad nas. To je predstavljeno kao dio rituala, da imamo određen broj uboda nožem, naprave se određene okolnosti kako to treba da izgleda i šta treba da se izgovori, kao moleban neki. Nekako išlo je u korak sa tim okolnostima vremena i tim vjerovanjima ljudi. Djeca nisu bila dovoljno obrazovana u tom trenutku, nisu bili čak i roditelji dovoljno obrazovani o svemu tome – pojašnjava sagovornik.
I dalje vrbuju po društvenim mrežama
On ističe da se danas vrbovanje drastično izmijenilo u odnosu na ranije periode.
– Danas postoje individualni satanisti koji nalaze karte i materijal slobodno na internetu. Nalaze se različiti izazovi i po TikToku i po nekim igricama. To je danas potpuno drugačiji način vrbovanja nego ranije. Mene su mediji zaštitili u tom nekom trenutku. Tada se bila upetljala mnogo veća organizacija koja je otkupila kuće od mojih roditelja da bi se ispostavilo da je to neka druga sekta. I to je samo potvrdilo sumnju da oni djeluju uvezano, da su uvezani na nekoj priči, njima ta religija uopšte nije bitna koliko su bitni novac i moć. Oni su ljudi koji se bave novcem, imaju piramidalno djelovanje. Ljudi na vrhu piramide ne vjeruju u to što rade, oni vjeruju u novac i koriste sve ove ljude ispod njih da bi imali svoju vojsku za neke druge prljave poslove – naveo je Stričević, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu