Utvrdili smo da je tlo, a u ovom slučaju je to vapnenačka stijena, sačuvalo miris ljudskog raspadanja od osmog do prvog vijeka prije nove ere, kaže se u tekstu i naglašava važnost pasa tragača.
Voditeljka arheoloških istraživanja Vedrana Glavaš sa Sveučilišta u Zadru i bivša glavna instruktorka pasa tragača Andrea Pintar istražile su na padinama Velebita u blizini Karlobaga praistorijske grobove i rezultate objavile u međunarodnom časopisu ”Journal of Archaeological Method and Theory”.
To je prvi put da je neko naučno obradio rad pasa kao biodetektora u arheologiji, razradio metodologiju i postavio referentne kriterijume, kaže se u saopštenju autorke Rujane Jeger, koja je pokrenula onlajn portal Pasiji život.
Osim ljudi, u istraživanju su učestvovali psi školovani za detekciju posmrtnih ostataka: belgijske ovčarke Panda, Satvi i Mali, te njemačka ovčarka Arvin.
Na lokalitetu Drvišica od pet iskopanih grobova u četiri su pronađena iskopine datirane od osmog do prvog vijeka prije nove ere. Drvišica je gradina na srednjem Velebitu, kompleksno nalazište koje zahvata više od 30 hektara primorske padine. U kulturnom smislu obuhvata periode od osmog vijekaprije nove ere do ranog modernog perioda.
Uključuje praistorijsku gradinu s nekropolom, rimsko naselje, bizantsku tvrđavui srednjevjekovnu crkvu Svetog Vida.
Istraživanje je pokazalo da su posebno obučeni psi tragači sposobni otkriti vrlo male količine specifičnog mirisa ljudske razgradnje, kao i ukazati na znatno starije grobove nego što je prethodno pretpostavljeno.
Međutim, budući da psi slijede mirise, a nisu “lokatori tijela”, njihov rad treba analizirati s obzirom na geološku podlogu, zemljište padine i druge faktore koji bi mogli uticati na položaj mirisa, napominju autorke u arheološkom časopisu.
(24sata.hr)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu