Mile Ilić je otac razdvojen od svoje porodice i u jednom od logora smrti svakog dana zakopava leševe i strijepi da na toj gomili ne pronađe nekoga iz svoje porodice. Njegove najcrnje slutnje se obistinjuju kada ugleda beživotna tijela supruge Nade i najstarijeg djeteta, sina Jova. Nakon ovog potresnog događaja, Mile gaji nadu da su kćerka Dara i mlađi sin Bude živi.
Zlatan Vidović nedavno je u jednom intervjuu istakao da mu je ovo bila najzahtjevnija uloga do sada na filmu, ali da, koliko god je teško igrati takvu ulogu, toliko je za glumca i jako zahvalno, prenosi Blic.
– Igram Mileta Ilića, oca glavne junakinje, djevojčice Dare, i to je do sada najteža moja uloga na filmu. Tema je teška, ali o njoj je zaista trebalo progovoriti. Žao mi je što nismo i ranije i što je to gurnuto u istorijski zapećak. Svi znamo šta je Jasenovac bio, a nikako se do sada nije desio veliki film koji će tu priču da prenese i da ostavi pečat. Taj film će ostati poslije nas i biće zapisan u vremenu. Velika je čast igrati u takvom projektu. Svi na setu su bili predani dušom i tijelom tome jer su shvatili značaj posla koji obavljamo – rekao je jednom prilikom glumac.
On je otkrio i da je na samom snimanju uradio nešto što mu se nikad ranije nije dogodilo.
– Jedna anegdota je ušla u film. Postoji scena kad ustaškom zapovijedniku predajemo stvari koje smo našli kod leševa, a ja među leševima pronađem drveni krst. Scena je trebalo da se odvija tako da ja njemu dam krst, a on ga baci na mene i onda rez. Međutim, kad je kolega to uradio, krst se zalepio za moje grudi. Samo sam se okrenuo i stavio ga u džep. Krst je kasnije proigrao kroz čitav film. Nije to bilo u scenariju, nego je valjda neka viša sila – ispričao je Zlatan.
Zlatan Vidović je svoj umetnički put započeo u rodnoj Gradiški, gdje je završio osnovnu i srednju školu, glumu je usavršio na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, da bi se na scenu grada na Savi povremeno vraćao kao glumac, ali i kao reditelj predstava “Ljubav”, “Migranti” i “Kumovanje, ludom radovanje”.
– To je moj skromni doprinos mjestu u kome sam odrastao i forimirao se kao ličnost. Režirao sam te komade jer su me tekstovi provocirali i zanimali. Napravili smo lijepa, kamerna pozorišna ostvarenja, koja su donijela kulturnu injekciju tom malom gradu. Svugdje kod nas, i u većim i u manjim sredinama, umjetnost ne dobija mjesto koje zaslužuje. Velike nacije su poznate po velikim kulturama, a mi, nažalost, to uvijek zaboravljamo – rekao je nedavno Vidović za Novosti.
Kako je svojevremeno otkrio, u djetinjstvu je želio da postane fudbaler.
– Ja sam prvo želio da postanem fudbaler, to je bila moja prva dječačka ljubav i opsesija. Interesovanje za pozorište i umjetnost javilo se kasnije. Čitajući knjige i gledajući filmove sve više sam vjerovao da bih i ja mogao da stvaram nešto tako čarobno – ispričao je Zlatan.
Prije ostvarenja “Dara iz Jasenovca”, publika je Zlatana Vidovića imala priliku da gleda, između ostalog, i u serijama “Ubice mog oca”, “Meso”, “Kosti”…
Radnja filma “Dara iz Jasenovca” dešava se tokom Drugog svjetskog rata, u periodu poslije hrvatsko- njemačke ofanzive na Kozari, kada lokalno stanovništvo završava u koncentracionim logorima. Među njima je i desetogodišnja Dara sa svojom majkom i dva brata. O sudbini oca ne znaju ništa. Užas koji će preživjeti preko Jasenovca do logora Stara Gradiška učiniće da Dara odraste preko noći. Darinu majku i starijeg brata ubijaju, a smisao njenog života postaje da sačuva život mlađeg brata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu