Međutim, dječiji dodatak uz naknadu za prehranu, opremu za novorođenčad, te jednokratnu pomoć često je jedini izvor prihoda socijalno ugroženim porodicama. Nevladine organizacije upozoravaju da to pogubno utiče na razvoj i rast djeteta te da ovaj kanton treba mjenjati socijalnu politiku. I kada je redovan, dječiji dodatak od 20 KM je nedovoljan da se ozbijede minimalni uslovi za život djeteta, tvrde nezaposlene majke. Tu sudbinu dijeli i Edina Mujić, prenosi N1.
Dvadeset maraka je ništa. I to se skine. Nekada dobijem deset, nekada 20. Školujem malog, tek je krenuo u školu. 30 dana, 30 sendviča. Sa 20 maraka to ne mogu – kazala je.
Saglasni su i u nevladinom sektoru i pitaju šta je zapravo svrha ovakvog dječijeg dodatka.
– Svrha dodatka je da se obezbjede minimalni uslovi za rast i razvoj djeteta. U ovom slučaju njegova svrha nije ispunjena. Dijete je školskog uzrasta, ako uzmemo u obzir da je to 20 užina od jedne KM, može li to zadovoljiti njegove osnove potrebe za preživljavanje? Da ne govorim o razvojnim potrebama – navela je Mirsada Bajramović, iz UG Zemlja djece Tuzla.
Pomoć u prehrani djeteta do šest mjeseci prošle godine dobile su 422 majke, a jednokrantu pomoć ostvarilo je 95 majki. Više od 12 miliona godišnje se izdvoji za zaštitu porodice sa djecom, a više od pola tog iznosa ide u korist zaposlenih majki.
Vlada TK u 2018. godini je izdvojila:
Dječiji dodatak 4.300.000 KM;
Refundacija zaposlenim majkama 7.300.000 KM;
Jednokratna pomoć za opremu novorođenog djeteta 300.000 KM;
Prehrana za nezaposlene majke porodilje 130.000 KM.
– Međutim, u poređenju sa drugim kantonima, mi smo u vrhu iznosa naknade. Dakle, 90 % iznosa plate koji se refundria zaposlenim majkama. Isplaćujemo ova druga prava iz oblasti zaštite porodica sa djecom, njih dosta, faktički dosta tih prava dobije jedna te ista porodica. Tako da s obzirom na situaciju, to nije zanemarivo. Naravno, ne želim reći da to zadovoljava sve njihove potrebe – kazala je Suada Selimović iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona.
Nevladin sektor upozorava da se sredstva za dječiji dodatak izdvajaju u skladu sa mogućnostima kantona, te napominju da TK može puno, a posebno bolje posložiti prioritete kod izdvjajanja sredstava, jer posljedice bi mogle biti pogubne.
– Ovakva politika koja se vodi prema porodicama sa djecom koja su u stanju socijalne potrebe, u stvari, dovodi do toga da imamo sve više djece koja prosjače, sve više djece koja su na ulicama, izložena obavljanju teških poslova, koji štete, nisu primjereni njihovim godinama, da bi oni sa nekih pet, šest godina, doprinijeli ulozi u preživljavanju porodice – poručila je Bajramović.
Za Edininu porodicu svaki dan je borba za preživljavanje. Bila je zaposlena na tuzlanskoj pijaci koja je nedavno devastirana u požaru, te je ostala bez osnovnih prihoda.
– Rastavljena sam, šest godina sam sama. Jedva sam djecu digla na noge. Željezo sam brala. Nema šta u životu nisam radila da ih prehranim. Po državi, po doplatku… od toga nema ništa. Ništa – kazala je.
Nezaposlene majke imaju primanja šest mjeseci, zaposlene 12 iako su pred zakonom jednake. Na to je prije nekoliko godina reagovao i Ured ombudsmena za ljudska sprava BiH ali do pomaka nije još uvijek došlo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu