Ove godine Dan sjećanja na progon Srba iz Hrvatske biće obilježen u Loznici. Akcija “Oluja” počela je 4. avgusta napadom na Knin, a za srpske žrtve nema pravde ni poslije skoro tri decenije.
Bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala do detalja je u memoarima opisala nedjela hrvatskog generala tokom akcije „Oluja“ 1995. On je na kraju ipak izbjegao robiju, stradanje Srba ostalo je nekažnjeno…
Hrvatske vojne snage, pod vođstvom generala Ante Gotovine, bile su više nego brutalne tokom akcije „Oluja“ avgusta 1995. godine, kada je iz Hrvatske protjerano više od 220.000 Srba, dok je njih oko 2.000 poginulo i nestalo. Koliko su bila jeziva nedjela hrvatskih snaga, možda je najbolje istražila i opisala nekadašnja glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte, koja je svojevremeno u svojim memoarima do detalja iznijela šta je sve srpska manjina preživjela tokom ratnih sukoba u Hrvatskoj.
Lista zločina
Na listi zločina koja su stavljana na teret Gotovini kao glavnokomandujućem Del Ponteova navodi – protjerivanje Srba iz Krajine, progon zbog etničke i vjerske pripadnosti, deportaciju, prisilno iseljavanje, uništavanje sela i gradova, ubistva, nehumane postupke, okrutan tretman…
Optužnicu protiv Gotovine potpisala je svojevremeno upravo Del Ponteova, on je potom godinama bio u bjekstvu, da bi na kraju bio uhapšen na Kanarskim ostrvima u Španiji, gdje je uživao u luksuzu. Prvobitno je u Hagu bio osuđen na 24 godine zatvora, ali je u drugostepenom postupku oslobođen i tako se spasao robije za počinjene zločine nad Srbima u Krajini.
Karla del Ponte navodi da je masovni egzodus Srba započeo i prije nego što su vojne snage pod komandom Gotovine 4. avgusta 1995. započele napad na Krajinu.
– Hrvatska artiljerija granatirala je civilna područja. Hrvatske trupe su, navodno, noću ulazile u srpske kuće i pucanjavom i drugim načinima zastrašivanja pretile srpskim civilima koji nisu pobjegli. Vojnici su uhvatili nekoliko Srba, ukrcali ih u vozilo i odvezli u zatvorske objekte i prihvatne centre. Vojnici su, navodno, otvorili vatru na grupu srpskih civila u bijegu. Ljudi su bili prisiljavani da gledaju smaknuća članova svojih porodica. Tijela su ležala razbacana po putu. Neke žrtve su, navodno, žive spaljene, neke su umrle od višestrukih ubodnih rana, neke su bačene u bunare, a neke su jednostavno nestale i nikada nisu viđene – navela je Del Ponteova u memoarima “Gospođa tužiteljka”.
Vodovi za podmetanje požara
Podsjetila je i da se u optužnici protiv Gotovine navodi da su, nakon što su hrvatske snage savladale srpski vojni otpor, koji je „uglavnom bio minimalan ili ga nije ni bilo“, preduzele mjere kako bi se pobrinule da premještanje Srba iz Krajine bude trajno.
– Hrvatske snage i civili pljačkali su srpske kuće i prodavnice. Hrvatski vodovi za podmetanje požara ostavili su gradove i brojna sela u ruševinama. Na mjestima na kojima su srpske i hrvatske kuće stajale jedne do drugih – hrvatske su pošteđene, a srpske zapaljene. Stoka je ubijana i živa spaljivana u torovima i štalama. Bunari i vodovod namjerno su zagađivani leševima. Do 15. novembra 1995, kada su se operacije čišćenja uglavnom završile, srpska zajednica u južnoj Krajini praktično se zatrla. Hrvatske trupe i civili useljavali su se u veliki broj napuštenih srpskih kuća. Premda je srpskim izbeglicama dato pravo na povratak i povraćanje imovine, uništenje njihove imovine i isprava o njihovom vlasništvu praktično je onemogućilo takve zaštitne mjere. Sve je to, navodi se u optužnici, bilo učinjeno s namjerom – navela je ona, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu