Najgore je bilo kada je veliki broj pacijenata počeo da umire – kaže Mladenović za BBC na srpskom.
On je jedan od nekoliko stotina medicinskih radnika u Srbiji koji su na vrhuncu krize brinuli o pacijentima koji su imali Kovid-19. Stručnjaci kažu da je sada važan period za praćenje njihovog mentalnog zdravlja.
Međutim, iz Ministarstva zdravlja kažu da sistematskog praćenja nema, jer je „generalno zdravlje lična stvar svakog pojedinca”.
„Staviš čovjeka na respirator da mu pomogneš, a on umre”
Početkom aprila Štab za vanredne situacije Niša odlučio je da se studentski dom u tom gradu pretvori u privremenu bolnicu za pacijente oboljele od korona virusa.
Klinika za ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra u Nišu, gdje Marko radi, dobila je poziv da pošalje tri ljekara.
– Nakon naglog ‘buma’ u Nišu, kolege sa infektivne i pulmologije više nisu mogle da odgovore na toliki broj pacijenata – priča Marko.
Direktor klinike u kojoj Mladenović radi zamolio je kolege da se dobrovoljno prijave da pomognu, kako on ne bi morao da bira, piše Telegraf.
– Nas trojica mlađih smo se prijavili kako starije kolege ne bi morale – kaže Mladenović.
On ima 39 godina, suprugu i dvojicu sinova koji idu u osnovnu školu. Kako bi ih zaštitio, živio je u zasebnom stanu tokom rada u Kovid-19 bolnici.
Djecu je viđao jednom u nekoliko dana, tako što bi došao do njihovog prozora da im mahne sa bezbjedne razdaljine.
– Čuli smo se svakodnevno, a ja sam im davao zadatke: da mi nacrtaju virus, da budu kreativni. Trudio sam se da im pomognem da se rastjerete – dodaje.
Prve smjene u Kovid-19 bolnici bile su mu najteže.
– Sve je bilo haotično, pa je i opreme nestajalo, ali smo se za pet-šest dana organizovali i dobili sve što nam treba – priča Marko.
Navodi da raspoloženje nije opalo samo njemu, već i kolegama. Trudili su se da jedni drugima budu podrška i održe „pozitivan duh”.
Mladenović pretpostavlja da je najteže bilo anesteziolozima, koji su uvodili pacijente u vještačku komu kako bi ih stavili na respirator.
Staviš čovjeka na respirator da mu pomogneš, a on umre.
– U takvim situacijama smo svi bili dodatno zbunjeni i uplašeni – govori on.
A onda je pacijent sa korona virusom morao da ima operaciju kuka.
Zahvat je bio neophodan, ali pacijent nije smio da bude otpušten iz Kovid-19 bolnice. Operacija je nosila rizik da se ljekari i sami zaraze.
– Ja sam ponudio da ga operišem – govori Marko.
Dok se presvlačio za operaciju, razmišljao je o porodici i supruzi.
„Slom dolazi kada ljudi počnu da se opuštaju”
Psiholog Žarko Trebješanin kaže da su medicinski radnici „bili intenzivno angažovani na poslu koji je i inače stresan, ali sa ozbiljnim rizikom da se zaraze i tako ugroze ne samo sebe, već i porodicu, prijatelje”.
Takođe, „za radno vrijeme ih niko nije pitao”, dodaje.
– Slom dolazi kada ljudi, koji su angažovali sve snage, počnu da se opuštaju – ističe Trebješanin.
Zbog toga je, kako kaže, „ključni trenutak da se organizuje psihološka podrška medicinskom osoblju, uz praćenje njihovog zdravstvenog stanja tokom najmanje mjesec dana”.
Iz Ministarstva zdravlja za BBC na srpskom kažu da se to ne sprovodi jer je „generalno zdravlje lična stvar svakog pojedinca” i dodaju da je zdravstveni sistem u Srbiji „dostupan apsolutno svim građanima”.
Oni dodaju da ministarstvu do sada nisu prijavljeni slučajevi incidenata među zdravstvenim radnicima čiji je uzrok psihološki pritisak.
Ministarstvo navodi da je otvorena telefonska linija za podršku zdravstvenim radnicima u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, gdje profesionalci za mentalno zdravlje pružaju neophodnu pomoć i podršku kolegama koje se javljaju.
Osim toga, kažu iz ministarstva, na Klinici za psihijatrijske bolesti „Dr Laza Lazarević” postoje radionice na kojima zdravstveni radnici dobijaju podršku u prepoznavanju i prevladavanju sindroma izgaranja.
Rezultati istraživanja o obraćanju pacijenata ljekarima koji brinu o mentalnom zdravlju, sprovedenog na 1.300 ispitanika širom Velike Britanije, pokazalo je da je 43 odsto psihijatara primetilo porast broja slučajeva koji zahtijevaju hitnu intervenciju.
„Smatram da sam samo radio svoj posao”
Mladenović kaže da se nije „prepao” kada je trebalo da operiše pacijenta sa korona virusom, ali da „nije bilo nimalo prijatno”.
– Postoji strah od nepoznatog – prisjeća se on.
Razmišljanje o bližnjima ga je više opterećivalo nego šta će biti sa njim lično, kaže. Ali operacija je prošla dobro.
Ovo nije bio jedini put da je Marko bio u povećanoj opasnosti da se zarazi – kolega sa kojim je delio sobu za odmor razbolio se od korona virusa.
Markov rođendan 29. aprila, koji je sa porodicom trebalo da proslavi preko terase uz tortu, prošao je u testiranju na Kovid-19. Obilježen je putem video poziva.
– Naravno da nisam smio da odem na tortu dok ne stignu rezultati – prepričava Marko.
Kasnije mu je saopšteno da je rezultat negativan.
Privremena Kovid-19 bolnica u studentskom domu u Nišu, gdje je Marko radio, zatvorena je 6. maja.
Ljekari su poslati na kraći odmor pred povratak u radnu rutinu.
– Ne smatram sebe nikakvim herojem, čak mi je pomalo degutantno da govorimo o herojstvu – osvrće se Marko na iskustvo rada u bolnici. „Smatram da sam samo radio svoj posao”.
Iako se život u Nišu donekle vratio u normalu, Marko kaže da su on i njegove kolege na oprezu i spremniji da reaguju ukoliko bude drugog talasa epidemije.
„Sada smo dobro uigran tim i ako ponovo krene, siguran sam da ćemo biti brži i organizovaniji nego prvi put”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu