Ovom sindromu nešto su podložnije žene, a među pacijentima su uglavnom mladi ljudi koji su ranije bili zdravi.
Iako im je laboratorija uredna, a funkcija srca očuvana, oni nakon kovida nemaju energije i ne mogu da funkcionišu, a često su prisiljeni i da napuštaju posao. Niko ih ne razume, jer su im nalazi u redu.
Simptomi
Svi oni razviju anksioznost, strahove i depresiju, pa završavaju kod psihijatra, ali kod njih nije riječ o psihološkim problemima, nego ozbiljnoj zdravstvenoj ugroženosti.
Na ovo upozoravaju ljekari koji naglašavaju da kod postkovida najviše strada autonomni nervni sistem, uz napomenu da je veoma važno prepoznati simptome i na vrijeme se javiti ljekaru.
Objašnjavaju da, ukoliko poslije dva do tri mjeseca od pojave kovida pacijent i dalje ima bar dva simptoma, poput zamaranja, bolova u grudnom košu, aritmije, gušenja, temperature, možemo da govorimo o pomenutom sindromu.
– Dešava se da neko preleži kovid, izliječi se od bolesti i nema nikakvih tegoba. Međutim, veliki broj pacijenata se, nažalost, suočava s tegobama. U jednu grupu spadaju oni koji imaju neke od pomenutih simptoma, ali im je, kad se uradi dijagnostika, laboratorija uredna i nema oboljenja organa. Međutim, pacijent se zamara i nije više kao što je bio. Dalje, kod određenih pacijenata imamo jasne komplikacije, jer oni poslije kovida, na primjer, dobiju trombozu potkoljenice ili tromboemboliju pluća, moždani udar ili infarkt, zapaljenje srčanog mišića, imaju aritmije, pritisak im varira. To su jasne komplikacije da se može postaviti dijagnoza. Međutim, ima još jedna grupa pacijenta, koji imaju tegobe koje vremenom progrediraju – kaže za Srpskainfo dr Branislav Milovanović sa Instituta za kardiovaskularne bolesti Dedinje i profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu.
Dijagnoza
Ako pacijent i poslije šest mjeseci ima tegobe koje su sve izraženije, govorimo o novoj bolesti, koja se zove sindrom hroničnog umora ili mijalgični encefalomijelitis.
– A mijalgični encefalomijelitis, odnosno sindrom hroničnog umora i postokovid su ista bolest. Ako je neko imao kovid, a poslije šest mjeseci ima tegobe, može da uđe u ozbiljno oboljenje. Dijagnoza se postavlja kad imate određene simptome, odnosno kad ispunjavate određene kriterijume, a tri su osnovna. Prvi je novonastali umor koji traje duže od šest mjeseci i koji remeti život pacijenta. Drugi je poremećaj sna, kad se budite umorni, odnosno, ili dosta spavate ili ne možete da se naspavate. Treći je pad energije poslije fizičkog napora, kad ne možete da funkcionišete i morate da ležite. Ljudi nerijetko moraju da uzimaju slobodne dane da bi se oporavili – kaže dr Milovanović.
Dodaje da postoje i dva sporedna kriterijuma, od kojih jedan mora da bude ispunjen.
– Prvi je kognitivni poremećaj, posebno izražen kod mladih ljudi koji imaju problem sa pamćenjem. Kod njih je slaba koncentracija, žale se na poremećaj intelektualnih sposobnosti, ne mogu da funkcionišu kao ranije i to ih mnogo pogađa. Drugi kriterijum je gubitak svijesti, pojava vrtoglavice kad naglo ustanu, srce im lupa, puls ide do 100-120 – objašnjava dr Milovanović za Srpskainfo.
Svi pacijenti imaju veliki broj simptoma, jer su im zahvaćeni svi sistemi u organizmu.
– Poremećen im je rad imunoga sistema, često imaju infekcije, povišenu temperaturu, pojačano znojenje. Suočavaju se i sa metaboličkim poremećajima, mnogi imaju insulinsku rezistenciju, policistične jajnike, ko je riječ o ženama, autoimuno oboljenje štitne žlijezde. Međutim, i kod najtežih pacijenata, dijagnostika ne pokaže ništa značajno – kaže dr Milovanović.
Promjene na ćelijskom nivou
Naglašava da jedina dijagnostika koja može da dokaže bolest jeste testiranje funkcija autonomnog nervnog sistema.
– Jedina promjena je na ćelijskom nivou, na mitohondrijama, odnosno organelama koje proizvode energiju. To možete da utvrdite invazivnom biopsijom koju, međutim, ne možete da radite svakom pacijentu. Dakle, jedino ostaje ispitivanje funkcija autonomnog nervnog sistema, ali je mali broj centara i ljekara koji se time bave. Zato se sve mora bazirati na pomenutim simptomima i kriterijumima. A pacijenata je puno i imaju veliki problem – poručuje dr Milovanović, koji je jedan od rijetkih ljekara koji se bavi ovom problematikom, odnosno liječenjem sindroma hroničnog umora.
Prema procjenama, od ukupnog broja oboljelih od kovida, sa postkovid sindromom suočava se njih 10-30 odsto.
– Dolaze mi ljudi iz cijelog svijeta i potresen sam kad ih vidim. Niko ih ne razumije, a oni ne mogu da žive i funkcionišu normalno, oni su invalidi. Jedna djevojka iz Švajcarske, koja je imala 25 godina, ubila se, jer je niko nije razumio – kaže dr Milovanović.
S obzirom na to da su kod pacijenata zahvaćeni svi sistemi, neophodan je multidisciplinarni pristup liječenju.
– Naime, mora da se napravi harmonija nečega što je potpuno uništeno. Najviše je oštećen autonomni nervni sistem, a naročito je bitno liječenje oboljelih mitohondrija. Veoma je važno javiti se ljekaru na vrijeme. Na primjer, ako sa liječenjem krenete tri mjeseca poslije pojave kovida, poslije šest mjeseci terapije mogu da se očekuju dobri rezultati. Potrebno je sedam mjeseci do dvije godine da bi se pacijenti oporavili – poručuje dr Milovanović.
Dr Milovanović podsjeća da je u Beogradu formirao prvu laboratoriju za ispitivanje funkcija autonomnog nervnog sistema na Balkanu i u jugoistočnoj Evropi, gdje dolaze pacijenti iz cijelog svijeta.
– U Banjaluci smo, u saradnji sa direktorom UKC Srpske dr Vladom Đajićem, takođe formirali centar koji se bavi ovom problematikom. Podsjetio bih da smo u Banjaluci prvi u svijetu uradili studiju u vezi s promjenama autonomnog nervnog sistema, koju smo publikovali u dva prestižna svjetska časopisa. Prilikom testiranja, našli smo izražene promjene na autonomnom nervnom sistemu u prvih 15 dana bolesti – kaže dr Milovanović za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu