Zadnjih nekoliko mjeseci ovo tužilaštvo potresle su brojne afere, krenuvši od slučaja Dragičević, puštanja N.P. na slobodu, a protiv kojeg se vodi postupak za seksualno iskorištavanje kćerke, ignorisanje većeg broja lopova koje svakodnevno hapse u Banjaluci, do zadnjeg slučaja gdje je momak pijan i bez vozačke dozvole udario ženu na pješačkom prelazu, a tužilac ga nije ni ispitao, već je samo naredio policiji da ga puste kako bi se u nastavku predmeta branio sa slobode!
Zajedničko svim ovim slučajevima je da niko za ove propuste nije odgovarao.
Oslobođeni odgovornosti
Stručnjaci s kojima smo razgovarali pojašnjavaju da je najveći problem to što tužioci do sada nikada nisu odgovarali za svoje propuste.
Krenimo redom. Ustavni sud BiH je 23. juna je donio odluku da su Davoru Dragičeviću, ocu stradalog mladića Davida Dragičevića, povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode garantovane Ustavom BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
– U okolnostima konkretnog slučaja postoji povreda apelantovog prava kada je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci trebalo 100 dana da „definiše“ krivično djelo u odnosu na koje postoje osnovi sumnje i da donese formalnu naredbu o sprovođenju istrage, koja je i nakon tri godine od događaja još uvijek u toku – navodi Ustavni sud BiH.
Poslije ove odluke u Tužilaštvu su priznali da je možda bilo nekih propusta u radu, ali ništa nisu uradli da kazne odgovorne.
Posmatranjem slučaja lopova u Banjaluci često se može steći utisak da se Tužilaštvo ruga građanima u najvećem gradu Srpske. Imamo lopove kao što je Ranko Rakić iz Prijedora, koji je ove godine na desetine puta uhapšen u Banjaluci. Riječ je osobi koja ima više od 100 krivičnih djela iza sebe, ali on je i dalje na slobodi i nastavlja sa svojim „poslom“.
Seksualno zlostavljao kćerku
Dosta bijesa javnosti izazvala je i odluka Tužilaštva da na slobodu pusti N.P. iz Potkozarja, koji je prošle godine uhapšen zbog seksualnog zlostavljanja maloljetne kćerke (14). Šokantan slučaj dogodio se u porodičnoj kući u Potkozarju. Istragom je utvrđeno da je zlostavljanje trajalo duži vremenski period i to kada bi nesrećna djevojčica, koja je bila smještena u hraniteljsku porodicu, dolazila kod svojih roditelja. Otac monstrum bi odvodio kćerku u spavaću sobu, gdje ju je skidao, a zatim imao seksualni odnos. Nakon što se u javnosti pojavila ova informacija, oni su se pravdali da nisu tu napravili nikakav propust, nego da su mu odredili mjere zabrane!
Uticaj javnosti je imao rezultate na još jedan propust ovog tužilaštva.
Sredinom jula došlo je do incidenta na svadbi. Tada je mladić uboden nožem u oko, ali je tužilac odlučio da sve osumnjičene za ovaj događaj pusti na slobodu i da se slučaj ne okarakteriše kao pokušaj ubistva! Tek poslije pritiska javnosti glavni tužilac Zoran Bulatović je izmijenio odluku pa je ipak slučaj okarakterisan kao pokušaj ubistva.
Slučaj koji se proteklih dana desio u blizini Banjaluke takođe je naljutio mnoge građane, jer smatraju da Tužilaštvo nije reagovalo onako kako treba.
Pobjegao s mjesta nesreće
Momak koji je poznat po bahatoj i pijanoj vožnji, prestizao je auto na pješačkom prelazu i udario ženu koja je pokušavala prijeći put. Odbacio ju je 15 metara, ali se nije zaustavio nego je nastavio vožnju, te sakrio i zapalio auto. Na sreću, policija ga je ubrzo pronašla i uhapsila, te je utvrđeno da se radi o osobi koja je i ranije hapšena zbog vožnje u pijanom stanju, a poznat je i po krivičnim djelima. Međutim, i pored toga on je pušten na slobodu!
Pravnici sa kojima smo razgovarali ističu da tužioci moraju imati slobodu u radu, ali da mora biti i druga strana medalje, a to je da odgovaraju i oni ako nešto ne urade kako treba.
– U dosta slučajeva tužilac i ne izlazi na lice mjesta kada se desi neki ozbiljniji slučaj, a po pravilima bi trebao. Zatim imamo slučajeve gdje se mjesecima i godinama odugovlači podizanje optužnica, ali za to niko ne odgovara. Uglavnom, više pažnje posvjećuju „malim“ slučajevima, kako bi ispunili normu – pojasnio je jedan od pravnika za Srpskainfo.
Policija
Banjalučki advokat Dario Sandić kaže da se najveći broj propusta dešava u toku same istrage, odnosno tokom policijskog postupanja nakon prijavljivanja ili otkrivanja počinjenog krivičnog djela.
– Naime, policijske radnje u najvećem dijelu odredjuju sudbinu slučaja, jer policija prikuplja dokaze, po nalogu tužilaštva. Ukoliko policija neće ili ne zna da obavi radnje koje joj je tužilac naložio da uradi, slučaj je unaprijed osuđen na propast. Ovdje je i uloga tužioca veoma bitna jer on određuje koje će se radnje preduzimati – kaže Sandić.
Dodaje da ukoliko tužilac neće ili ne zna da naloži vršenje potrebnih radnji u cilju otkrivanja počinioca krivičnog djela i prikupljanja dokaza o počiniocu i djelu, onda je slučaj takođe osuđen na propast.
– Istragom upravlja tužilac i on je jedini odgovoran za rezultate istrage, a u stvari nije odgovoran, jer ne postoji bilo kakva odgovornost tužioca za njegovo djelovanje ili nedjelovanje. Tužilac sam odlučuje šta će raditi, kad će raditi, kako će raditi i da li će raditi. Za sve ove postupke tužilac ne snosi nikakvu odgovornost. Zamislite da ste vi građevinska firma, da vam neko da novac i materijal da mu napravite kuću i vi taj novac potrošite, a kuće ni na vidiku. I nakon toga nikome ništa – niti ste dužni da napravite kuću niti ste dužni da vratite novac niti ste dužni da se izvinete. I još, povrh svega, vi dobijate nove narudžbine da pravite kuće bez obzira što ste neuspješni – pojašnjava Sandić za Srpskainfo.
Kontrolni mehanizmi
On smatra da je potrebno uvesti kontrolne mehanizme u postupanje policije i tužlaca, da li će to biti po broju neuspjelih slučajeva, obustavljenih istraga ili nešto treće, to je sada pitanje za zakonodavca.
– Međutim, smatram da bi najbolji kontrolni mehanizam bio kada bi se građanima, koji su oštećeni krivičnim djelom, dala mogućnost da vode istragu, podnose optužnice i iste zastupaju pred sudom. Tada bi građanima bilo omogućeno da (u)rade tužilački posao – da pred sudom dokazuju da je neko lice počinilo određeno krivično djelo. Onda bi se tek vidjela sva nesposobnost, neznanje, nehtijenje tužilaca da rade posao za koji su izabrani i plaćeni – ističe Sandić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu