Konstantin je osoba sa invaliditetom, a Mileva ima teški oblik karcinoma. Humanitarnu pomoć da im se izgradi kuća i kupi plac pokrenulo je udruženje “Taj rad Budimo ljudi” iz Amerike.
Konstantin Malić počinje priču da su im najpotrebnije i najneophodnije stvari za školovanje djece i njihovo liječenje. Skromno govori da nije puno zahtjevan, ali moli da se nešto u tom pogledu uradi, da se pomogne njihovoj djeci da imaju bezbrižno djetinjstvo i normalno školovanje.
– Izgubio sam nogu 2014. godine tokom rada u polju. Amputirana mi je iznad koljena. Liječenje je na prvom mjestu. Pijem lijekove koji puno koštaju. Osim toga, imam dodatnu povredu kičme. Moji lijekovi koštaju oko 100 evra mjesečno – rekao je Malić za Srpskainfo.
Bolest
Konstantin i Mileva imaju tri kćerke. Najstarija, kako priča ova porodica, ide u treći razred srednje ekonomske škole, mlađa kćerka tek kreće u srednju, a najmlađa je u sedmom razredu osnovne.
– Putovanja do škole i udžbenici nisu toliko skupi, a nama znače sve. Najbitnije nam je, uz liječenje i školovanje, da se nekako riješi taj problem putovanja, jer smo udaljeni baš puno – istakao je Malić.
Čitava porodica živi od socijalne pomoći i dječijeg dodatka. To su im sva primanja, ukupno 600 KM.
Osim hrane i garderobe, ova petočlana porodica treba platiti i struju, mjesečne karte, liječenje…
– Sve lijekove plaćam punom cijenom. Sada sam išao na preglede, ali sam od toga oslobođen od Centra za socijalni rad – rekao je Malić.
Plac i kuća
Porodica Malić-Vukelić govori da im je najbliža trgovina udaljena skoro šest kilometara.
– Sve bi bilo lakše kad bi nam neko obezbijedio smještaj ili kupio kuću u blizini glavne ceste, jer samim tim rješavamo sve druge probleme – ističu Konstantin i Mileva.
Mileva Vukelić se zahvaljuje ljudima iz Amerike na pomoći, jer, kako kaže, mnogo su im pomogli da riješe neke životne probleme.
– Prikupljali su sredstva, a sada su organizovali i akciju da se kupe plac i montažna kuća. To je najviše zbog djece, da budu bliže glavnoj cesti – priča Vukelićeva.
Nakon makadamskog puta, prilazeći uz strmi ulaz u dvorište, prišli smo trošnoj kućici, neuslovnoj za sam život, gdje boravi pet živih duša. Kuća puna vlage, bez izolacije… A u kući uz tri mlade osobe – dvije bolesne.
– Idem na hemoterapije i ljeti se nekako može izgurati. Ali kada zapada snijeg, niko ne očisti put, auto ne može doći… Vidjeli ste kakav je put, a zamislite tek kada je zima i snijeg napada pola metra – kaže Mileva.
Voda, struja…
Dodaju da kada djeca idu u školu, već u pola šest ujutru moraju krenuti iz kuće.
– Nema rasvjete. Mi smo oboje bolesni, tada je mrak, ne može niko s njima otići da ih isprati. Ako su druga smjena, opet je problem, jer nema ko otići po njih – priča ova porodica.
Osim trošne kuće, najveći problem im predstavlja i problem s vodom, slabom strujom, slabim signalom za mobilni.
– Ovdje je problem i ljeti. Izvori vode su privatni već 40 godina. Ta voda ljeti je jako loša, a put nikakav. Struje nestane čim vjetar malo pirne ili padne prvi snijeg. Kada je bila onlajn nastava, djeca su morala ići po dvorištu kako bi “uhvatila” internet, jer kod nas nema ni signala – navodi Konstantin Malić.
Nadovezuje se Mileva, rekavši da je jedno od njih bar zdravo, pa bi i mogli nekako izdržati život.
– U svakom slučaju sam zahvalan što su se ljudi zainteresovali i pomogli mnogo. Djeca još malo odrastoše i odoše – istakao je Malić za Srpskainfo.
Osim toga, dodaje, niko ga od političara nije posjetio osim aktuelnog gradonačelnika Draška Stanivukovića pred prošle izbore.
– Niko ništa. Kao da ne postojimo. Sjete nas se samo pred izbore i ostane se na pustim obećanjima. Mi ne tražimo apsolutno ništa osim da se premjestimo odavde kako bi našoj djeci pomogli. Nama je dovoljno samo da su one srećne i da izađu iz ovog svega žive i zdrave. Koliko smo dali novca za liječenje, mogli smo kuću sebi kupiti – istakao je Malić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu