Arsić je rekao da ga čitalačka publika u Republici Srpskoj i Srbiji prepoznaje po dva potpuno različita žanra, odnosno po temama koje obrađuje u svojim knjigama.
– Jedan dio tema je zaista nešto što ne volim da radim, ali ipak to zaista radim s mukom – rekao je Arsić i dodao da su, s druge strane, te knjige možda čak i vrednije, jer je riječ o knjigama koje se bave socijalno odgovornim temama, prije svega, kad je riječ o bezbjednosti djece.
Podsjetivši da se knjige iz tog opusa bave problemom narkomanije, trgovine ljudima i problemom pedofilije, odnosno internet predatora, Arsić je rekao da se mogu napisati sabrana djela o prijetnjama djeci s kojima se mogu susresti na svom putu od rođenja do zrelosti.
– Ono uistinu što volim da radim jeste prekopavanje po arhivama i izvlačenje na svjetlost dana nekih istorijskih događaja koji su ostali potpuno zatureni u kolektivnoj svijesti i to, prije svega, što je nekom u određenom trenutku bilo u interesu da to nikada ne izađe u javnost – naveo je Arsić.
Prema njegovim riječima, upravo o tome govori posljednja knjiga “14:14”, o gradu Smederevu, koji je četiri godine prije Hirošime i Nagasakija doživio eksploziju jačine atomske bombe, u kojoj su od 2.398 kuća, zgrada, ustanova, vjerskih i drugih objekata, ostala neoštećena svega 24 objekta, odnosno jedan odsto.
– Broj žrtva te eksplozije smanjivao se tokom decenija – od prvobitne informacije koju je njemačka komanda iz Beča poslala Rajhu da je u eksploziji stradalo 12 Nijemaca i 4.000 civila, dok je kasnije taj broj pao na 2.500. Tako je bilo decenijama, da bi se u zadnjih 20-ak godina govorilo da je bilo svega 700 žrtava, koliko je sahranjeno na starom smederevskom groblju – naveo je Arsić.
On je dodao da to znači da broj žrtava nikada nije utvrđen, niti je utvrđen razlog eksplozije, a najvjerovatnije je da je bila izazavana komunističkom diverzijom.
– Vjerujem da u tom trenutku niko nije išao da bi stradali civili, već jednostavno nisu imali predstavu koliko će ta eksplozija da izazove kolateralne štete, kako se to danas naziva – rekao je Arsić.
Arsić je istakao da o ovom događaju izvan Smedereva nikad niko nije čuo do izlaska ove knjige, koja je prvo literarno štivo koje se bavi ovom temom.
– Druga knjiga, “Osinje gnezdo’, koja je izašla u vrijeme virusa korona, izazvala je neuporedivo više pažnje, prije svega medija, jer je riječ o romanu u kojem tvrdim da mošti Svetog Save nisu, niti su mogle da budu uništene, da i sada postoje i da se čeka dan kada će izaći na svjetlost dana – naveo je Arsić.
Pretpostavljajući da to u Srpskoj pravoslavnoj crkvi nije tajna, Arsić je rekao da postoje neki razlozi zašto to u ovom trenutku nije poželjno da se otkrije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu