Iz našeg ugla

Tamni vilajet

Crna je BiH i život u njoj na mnogo načina, iz raznih sfera i uglova, kud god da pogledaš dočeka te neka muka i jad.

Tamni vilajet
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Ubija nas teška svakodnevica, bezobrazna skupoća i trom sistem, a svemu tome kumuju dugogodišnje političke igrarije. Političara koji dobro znaju kako sebi povećati plate, a kada treba ukinuti namete građanima prave se nevješti.

Njima su potrebne godine da usvoje neki prijedlog za koji je u startu očigledno da će pomoći ovom narodu. Suludo je i pitati da li političari uopšte žele da pomognu ljudima ili im je draže da ih drže u stanju podaništva. Jer kad si bez para i primanja, na ispomoć od 100 KM gledaš kao da je spas, a ne ucjena. Teško je biti trezven gladnog stomaka.

Ukinuti akcize na gorivo i smanjiti PDV, to je ono što tražimo više od pola godine. Očigledno nedovoljno oštro, pošto se stranke nisu ni počešale. Promjena Zakona o PDV još nije okončana, a od časa kada stupi na snagu trebaće čekati bar pola godine na Upravu za indirektno oporezivanje da primjeni nove stope. Istu onu Upravu koja se grčevito bori da joj se kupe nove prostorije, višemilionske vrijednosti, uz poruku da se “diferenciranom stopom PDV ne mogu rješavati socijalna pitanja”.

Koliko se samo može rastegnuti usvajanje nekog zakona najbolje znaju samohrani roditelji. Oni su više od deset godina tražili da se u Srpskoj osnuje Alimentacioni fond, koji će plaćati mjesečno izdržavanje za djecu rastavljenih roditelja, čiji, uglavnom, očevi izbjegavaju davati novac svojim nasljednicima. Generacije djece odrasle su na majčinim leđima, iščekujući da ovakav zakon bude usvojen. Iako se glas samohranih majki svih ovih godina jasno čuo, nije bilo volje da im se pomogne. Zašto sada? Sigurno nije prevladao altruizam, ali svakako će biti doza sigurnosti za samohrane roditelje u sveopštem mraku.

Pročitajte još

Načekali su se, i previše, mladi bez roditeljskog staranja, koji nakon punoljetstva moraju napustiti Dječiji dom. Ova zemlja ih je smatrala dovoljno odraslim da sami žive i zarađuju, iako je poznato da kod nas i tridesetogodišnjaci stanuju s roditeljima, jer nemaju dovoljno novca da se osamostale i plaćaju režije. Napokon, Domu “Rada Vranješević” dodijeljen je republički stan u kojem će živjeti mladi bez roditelja poslije svoje 18. godine. Istom onom Domu čiji su radnici uništili živote nekoliko djevojaka, seksualno ih iskoristivši.

Eto, to bi valjda trebalo da su dvije pozitivne vijesti u ovom tamnom vilajetu. Za ostalo, pričekajte još koju godinu, nemojte rasti, nemojte se školovati i vjenčavati, nemojte stariti. Samo glasajte.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu