„Blic“ je istraživao kakav je profil silovatelja, ko su im žrtve, ali i kako se institucije i društvo bore protiv njih.
„Malčanski berberin“ 2006. godine osuđen je na 15 godina zatvora jer je jednu djevojčicu (12) silovao, a drugu pokušao da siluje, prethodno im ošišavši kosu. Iz zatvora je izašao početkom januara ove godine, a od tada u Malči vlada strah. Devet mjeseci kasnije Jovanović je ponovo uhapšen. Ovaj put zbog proganjanja žena.
Šta bi se desilo da je „malčanski berberin“ ostao na slobodi? Crne sltunje da „vuk dlaku menja, a ćud nikada“ dodatno potvrđuje i sudska praksa.
Više od 70 odsto silovatelja čine povratnici. Psihijatri kažu da je razlog to što imaju bolest koju nije moguće izliječiti. Silovatelji pate od teškog poremećaja ličnosti. Upravo su te (neizliječive) hemijske reakcije u mozgu silovatelja (koje izaziva uzbuđenje koje se događa prilikom silovanja) navele mnoge zemlje, poput Češke i Rusije, da u pravni sistem uvedu „hemijske kastracije“ – kaže za „Blic“ Nikola Pantelić, tužilac iz Udruženja sudija i tužilaca Srbije.
Registrovana su najmanje četiri metoda kojima silovatelji tragaju za žrtvom.
– „Silovatelj lovac“ kreće u potragu za žrtvom i poznaje njeno okruženje. „Silovatelj lopov“ žrtvu pronalazi na određenom mjestu (objektu, prolazu, poljani). Treći je „slučajni silovatelj“, koji usput iskoristi priliku da siluje žrtvu. Četvrti profil silovatelja blizak je prvom – silovatelj postavlja zamku, jer zna da će žrtva doći kod njega: ljekar, dadilja, stanodavac – objašnjava Pantelić.
Žrtve i djeca i starice
Silovatelji ne biraju koga će napastvovati.
– Bilježimo slučajeve izuzetno mladih žrtava (11 godina), do izuzetno starih i zanemoćalih osoba. Statistika pokazuje da su u Srbiji žrtve silovanja mlađe osobe i da njihov procenat iznosi oko 40 odsto ukupnog broja – objašnjava naš sagovornik.
– Najviše zabrinjava podatak da je gotovo 2/3 žrtava poznavalo počinioca od ranije. Serijski silovatelji imaju drugačiji modus operandi. Čak 85 odsto njihovih žrtava su njima nepoznate žene – objašnjava Pantelić.
Za prestupnike gdje su žrtve deca najviše su kazne.
Poznati su primjeri (naročto kod) incestnih odnosa, gdje dijete nema predstavu seksualnosti, pa to shvata kao igru. Deca su uglavnom zlostavljana u porodici, ulaskom u pubertet shvate da su godinama bila zlostavljana. Mislimo najviše na djevojčice koje godinama iskorišćavaju očevi i očusi ili komšije – navodi Pantelić.
Kao silovanje tretiralo se i višečasovno „ubijeđivanje“ djevojke od strane muškarca da obave seksualni akt, na koji je djevojka, usljed nedostatka snage i volje, „pristala“.
– U sudskoj praksi i krivičnopravnoj teoriji su razvijeni određeni kriterijumi za utvrđivanje koji oblik i kakav intenzitet prinude moraju da postoje, dok se u pogledu intenziteta sile zahtjeva da je ona „podobna da slomi otpor žrtve“ – pojašnjava Pantelić.
Silovatelji najčešće sramno negiraju gnusno djelo
Posebno ako je prije silovanja bio zakazan (ljubavni) sastanak. Kada se takav sastanak završio silovanjem, silovatelj se brani da je čin bio dobrovoljan, a ako nema povreda, onda dolazimo u situaciju da sud ocijeni da nema dokaza. Postoje i bizarni slučajevi odbrane, gdje okrivljeni od 60 godina tvrdi da ga je žrtva (koja ima 11 godina) izazivala jer je nosila crveni donji veš, objašnjava Pantelić.
Zaprećena kazna za silovatelje je od pet do 12 godina zatvora. Pantelić kaže da je u pitanju jedno od rijetkih krivičnih djela u kojima sudovi često izriču maksimalne kazne zatvora.
– Sud za osnovni oblik silovanja ne može da izrekne kaznu manju od pet godina zatvora čak i kada je djelo ostalo u pokušaju. Ipak, konkretna kazna će zavisiti od toga da li je djelo ostalo u pokušaju ili je završeno, da li je okrivljeni već osuđivan, da li je bilo fizičke sile ili prijetnje – objašnjava Pantelić.
Na sankciju utiče način na koji je djelo počinjeno
– Nekada je žrtva prinuđena prvo na oralni, pa vaginalni, a zatim i na analni seksualni odnos. Nekad je okrivljeni prinudio žrtvu prijetnjom da će je povrijediti, a nekada je dobila fizičke povrede, ali ne teške tjelesne. Posebno apostrofiramo svojstva žrtve, koja se takođe mjere prilikom izricanja kazne. Na primjer, žrtva je bila nevina, to je sve vreme isticala pa je to ostavilo na nju još teže posljedice; žrtva je bila u trudnoći… – objašnjava naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, motiv silovanja se takođe uzima posebno u obzir.
– Imamo slučaj da je okrivljeni silovao bivšu djevojku jer je našla drugog dečka. Taj motiv se cijeni kod odmjeravanja kazne, a naročito povrat – zaključuje naš sagovornik.
Nakon što silovatelji odu na odsluženje zatvorske kazne, Uprava zatvora preuzima brigu o njihovoj resocijalizaciji.
Kako za „Blic“ objašnjavaju u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija prije početka primjene tretmana, seksualni prestupnici moraju biti jasno kategorisani i dobrovoljno uključeni u realizaciju tretmana.
– Nakon kategorizacije, primhenjuje se princip individualizacije, odnosno, svaki osuđeni se tretira pojedinačno u skladu sa procjenom izvršenom još u Odsjeku za ispitivanje ličnosti, a na osnovu procjenjenog rizika, kapaciteta i potreba. Tretman se sprovodi primjenom grupnih sastanaka ili individualnih razgovora. U radu sa seksualnim prestupnicima važno je sagledati prije svega minimiziranje i negiranje izvršenja krivičnog djela, seksualnu motivaciju, štetu nanijetu žrtvi i potrebu za liječenjem – navode u Upravi.
Kako kažu, sistem tretmana u srpskim zatvorima je uspostavljen po svim pravilima naprednih evropskih zatvorskih sistema.
– Ono što jeste od ogromnog, ako ne i od ključnog značaja za resocijalizaciju i pozitivan uspjeh u radu sa osuđenicima, jeste njihova motivisanost da se promjene, koja mora biti praćena adekvatnom socijalnom podrškom (podrška porodice, društvene zajednice), kao i intelektualnim i emotivnim sposobnostima osuđenog.
Od 2010. godine u srpskim zatvorima je u primjeni Upitnik za procjenu rizika, kojim službenici tretmana kroz set pitanja ispituju različite aspekte funkcionisanja osuđenog: kriminalnu prošlost, uslove stanovanja, porodične, bračne odnose, obrazovanje, odnos prema radu, životni stil, socijalne kontakte, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, psihološke faktore, ponašanje prema drugima, način razmišljanja i procenjuje stepen rizika (nizak, srednji, visok). Svaki od navedenih faktora može da predstavlja osnov za rizično ponašanje i ponovno činjenje krivičnog djela, navode u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija.
Marijin zakon
Prema Zakonu o posebnim mjerama za sprečavanje vršenja krivičnih djela protiv polne slobode prema maloletnim licima (u javnosti poznat kao „Marijin zakon“) predviđeno da se prema učiniocu krivičnog dela, poslije izdržane kazne zatvora, sprovode se i posebjne mere, u trajanju od 20 godina poslije odslužene kazne.
– To podrazumijeva obavezno javljanje nadležnom organu policije, zabrana posjećivanja mjesta na kojima se okupljaju maloljetna lica (vrtići, škole), obavezno posjećivanje profesionalnih savjetovališta i ustanova, obavezno obavještavanje o promjeni prebivališta, boravišta ili radnog mjesta, obavezno obavještavanje o putovanju u inostranstvo. Poslije isteka svake četiri godine od početka primjene posebnih mjera, sud, koji je donio prvostepenu odluku, odlučuje o potrebi njihovog daljeg sprovođenja – navode u Upravi.
Prijetnje preko interneta
Sa razvojem tehnologija – interneta i društvenih mreža, u posljednje vreme učestao je i drugi oblik silovanja, gdje silovatelj prisiljava žrtvu na seks preteći joj da će objaviti nešto na društvenoj mreži.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu