Njega je u mladosti odgojila komšinica Radovanka, poznatija kao baka Seka. Ona je neposredno prije sahrane Šabana Šaulića progovorila o Robertu Omaljevu.
Majka mu je radila u Njemačkoj, a njega je ostavila kod tetke u Batajnici. Jednog dana tetka je odlučila da ga odvede u Zrenjanin kod babe i dede jer joj njegova majka Nena nije slala novac za njegovo izdržavanje. Baš tada smo moj pokojni suprug i ja prošli ispred kuće gdje su živjeli Nenini roditelji i ugledali bebu samu na ulici. On je tada imao samo 10 mjeseci.
Ja sam ga odmah povela u našu kuću, dijete mi je odmah priraslo za srce. Šaban i Goca su redovno dolazili da obilaze Roberta. Šaulić mi je poklonio zlatne minđuše, koje i danas nosim, i skupocjene vaze. Davao mi je novac za sve što je Robertu bilo potrebno, a ja sam ga vodila u banju Rusanda kod Melenaca na terapije da bi prohodao. Dok sam radila u bašti, zavežem Robija na leđa i kopam. Međutim, ubrzo je prohodao, ali i dan-danas ćopa na nogu – rekla je Radovanka za Srpski Telegraf.
Kaže da je Šaban dolazi tajno u njeno dvorište da vidi Roberta.
– To je radio godinama, gotovo pola Robijevog života je tako bilo. Kad sam pitala Šabana zašto više pažnje ne obrati na Roberta, on je samo ćutao – zaključila je Radovanka, piše Hayat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu