Cilj je da se spriječi da takvi rade kao učitelji, vaspitači, sportski treneri, koji bez kucanja ulaze u svlačionice. Registar je ustrojen i zato da se nekom „nadležnom“ ne bi omaklo da silovatelju djeteta odobri pomilovanje ili ga otpusti iz zatvora zbog „dobrog vladanja“.
I sve je to u redu. Ali, problem je jedna „sitnica“: za registar javnost ni danas ne zna. Nije u pitanju samo običan narod, već danima uljuljkan u praznično-slavski zimski san. Za registar nisu čuli ni u mnogim školama, da ne pominjemo seoska kulturno-umjetnička društva. A valjda bi oni trebalo da znaju da policija ima taj spisak i da mogu od policije tražiti da im provjeri da li je taj i taj, koji bi da radi s djecom, na spisku pedofila.
Nakon glasne i javne kampanje boraca za prava djece, sve je završeno u tišini. MUP RS je ustrojio bazu podataka u zakonskom roku, poslao obavještenje o tome Ministarstvu prosvjete, tužilaštvima, sudovima, zatvorima… Ministarstvo prosvjete je poslalo cirkularni mejl na adrese 187 osnovnih i stotinak srednjih škola, pritisnulo enter i tjeraj dalje. Gdje su taj mejl pročitali, a gdje se izgubio u spam porukama ili su ga previdjeli zbog loše internet konekcije, niko nije provjeravao.
Samim tim što registar postoji, u nekom folderu sa pečatom „službena tajna“, neće automatski zaštiti djecu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu