Zeničanka Berina Omerdić pionirka je u novom zanatu na tržištu BiH, restauraciji obuće.
Ni poslije drugog upisnog roka, neke stručne škole u Beogradu nisu uspjele da popune sva mjesta.
U Mrkonjić Gradu, vjerovali ili ne, postoji kovačka radnja osnovana prije 500 godina!
Časovničarstvo je zanat koji odlazi u zaborav. U Prijedoru živi zahvaljujući nekolicini zanatlija, među kojima je i Igor Bakaj.
Nekada je bilo bitno imati "zanat u rukama". Mladi su provodili godine učeći ga i spremajući se za to konačno zvanje majstora. Sada nedostaju majstori svih struka - električari, vodoinstalateri, bravari, moleri, keramičari, metalci, a nema ni dovoljno vozača, kuvara, mesara, pekara.
Dobar zanatlija i u Republici Srpskoj može dobro da zaradi, izjavio je Uroš Ristić iz Teslića koji se nakon tri godine rada u Njemačkoj vratio u rodno mjesto i registrovao preduzeće u kojem za poslove elektromontaže i postavljanja sistema video-nadzora angažuje nekoliko radnika, a zbog obima posla planira da firmu čak preregistruje u društvo sa ograničenom odgovornošću.
Na tržištu rada potraga je za majstorima. Nedostaje molera, zidara, stolara, keramičara.
Bolje zanat u ruci nego diploma na grani. Međutim, grana je privlačnija pogotovo jer se danas lakše i stiče. A znanje vrlo upitno. Zato i nema molera, vodoinstalatera, automehaničara.
Ministarstvo trgovine i turizma RS prihvatilo je prijedlog vlasnika ugostiteljskih objekata da konobari u restoranima i hotelima mogu da rade bez tražene školske spreme!
Da su zanatlije "na cijeni", uvjeriće se svako ko bude pokušao hitno da dođe do njihove usluge na koje se em čeka, em koštaju.
Sve je više zanatskih poslova kojima nedostaju radnici. Tražnja je veća od ponude i po nekoliko puta, a to znači i mnogo veće plate koje nose i najplaćeniji poslovi.
Radnike u oblasti završnih radova u građevinarstvu, molere, keramičare i regipsere ne zadržavaju ni veće dnevnice koje idu i do 120 KM, zbog čega je sve teže naći dobrog majstora.
Zanati u Srpskoj pali su na leđa starih zanatlija, nerijetko i onih u penziji, dok se mladi ako se i odluče za neki od njih uglavnom otisnu u inostranstvo.
Ovu godinu definitivno ćemo pamtiti po poskupljenjima, pa su tako nove cijene usluga „osvanule“ i u pojedinim frizerskim salonima.
U gradu punom ugositeljskih objekata, u kojem vlada hronična potraga za konobarima, tri godine unazad nije upisan nijedan učenik koji je želio da se školuje za ovaj posao!
Više od 40 godina, na istoj adresi u Kozarskoj Dubici, u prizemlju stambene zgrade pored Doma kulture, Radiša Stojimirović ima urarsku radnju koja se postepeno gasi, kao i njegova vjera da ovaj zanat ima bilo kakvu perspektivu.
Kupovina jeftine obuće i nedostatak radne snage, uz ovogodišnja poskupljenja materijala, obućarske radnje, kojih je u gradu sve manje, doveli su na ivicu propasti.
Nezahvalno je porediti rad, trud i umijeće kada su u pitanju potpuno različite vrste poslova, ali se to neminovno dešava, pa nimalo ne čudi što su ljudi često kivni na činjenicu da jedna vrsta zanimanja zarađuje znatno više od neke druge, pogotovo kada se radi o veoma različitom stepenu obrazovanja.
Usluge zanatstva, posebno zidara i keramičara, poskupjele su i biće sve paprenije jer je ovih majstora na našim prostorima sve manje i sve teže je doći do njih, smatraju predstavnici iz ove oblasti.
Početkom proljeća počinje sezona lova, odnosno traženja i branja tartufa u Istri, koja traje sve do kraja kalendarske godine. Dakle, dok crni, a tamo se "izlovljavaju" tri vrste, raste u šumi cijelu godinu, onaj vrijedniji, bijeli, čija je cijena lani dostizala 4.000-5.000 evra po kilogramu, raste samo od jeseni do kraja godine.