Nekada smo odlazak u prodavnicu doživljavali kao rutinu, svakodnevnu aktivnost o kojoj nismo previše razmišljali. Danas je to velika briga.
U Republici Srpskoj i BiH radnici odavno ne mogu da žive od prosječne, a posebno od minimalne plate.
Uprkos trendovima u ekonomskim tokovima zemalja EU, a koji se reflektuju kroz pad inflacije, zaustavljanje rasta cijena prehrambenih proizvoda, kao i poboljšanje životnog standarda, u BiH logici u ekonomskom smislu nema previše mjesta.
Pola mjesečnog budžeta, koliki god da je, potrošimo na hranu. Ne zato što smo izjelice, volimo da se gozbimo, hodamo po restoranima, već zato što je kod nas hrana nezamislivo skupa. Em vidimo, em osjetimo po tanušnim novčanicima.
"Ono što sam prije mogao kupiti za 20 maraka sad ne mogu ni za 50". "Neki dan sam u trgovini uzela nešto malo voća za djecu i platila 18 KM". "Svaki put kad idem u kupovinu na artiklima je nova cijena".
Cijene hrane i prehrambenih proizvoda na rafama u trgovinama i dalje rastu na svakodnevnom nivou što značajno obara životni standard svih građana.
Trošak hrane iz sindikalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj za samo godinu dana porastao je za 264 KM ili za preko 34 odsto.
U Njemačkoj namirnice iz nedjelje u nedjelju postaju sve skuplje, što se posebno odnosi na omiljene proizvode koji Nijemci vole da doručkuju.
Domaće voće i povrće uveliko je na tržištu. Sudeći po cijenama u većim gradskim centrima, čini se kao da nije proizvedeno u ovdašnjim plastenicima, voćnjacima i na njivama. S druge strane, mnogi proizvođači kažu da im je otkupna cijena izuzetno niska. Provjeravali smo šta se dešava na putu od proizvođača do potrošača i ko u tom lancu najviše zarađuje.