Ustavni sud Republike Srpske nedavno je odlučio da nema ništa sporno u tome što je Dragana Čavka, koja se do juče izjašnjavala kao Srpkinja, kao novopečena pripadnica bošnjačkog naroda postavljena u Upravni odbor RTRS.
Govornice u parlamentima, od opštinskih, gradskih, republičkih, do institucija na nivou BiH, javna obraćanja izabranih narodnih predstavnika, televizijske debate i druga mjesta, odavno su poligoni političkog nemorala.
Dr Majkl Plant sa Oksforda, filozof čija je metodologija usmjerena na ostvarivanje sreće, iako jede meso i mesne prerađevine kaže da na osnovu stavova određenih filozofskih teorija o moralu smatra da je opravdano da se ne pomogne čovjeku koji jede meso i da ga treba pustiti da umre ako se nađe u nevolji.
Moral je za njih strana riječ.
Njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski Fotije pozvao je političare koji vode srpski narod da ne potpisuju i ne predaju ljudsku slobodu i pravoslavno predanje zarad evropskih obećanja i misionarenja iza kojeg se, kako je rekao, kriju bezakonje i neistina.
Dok ogroman broj građana živi na minimalcu i jedva krpi kraj s krajem, brojni funkcioneri u BiH primaju enormno visoke plate i penzije istovremeno, i sve to po zakonu.
Da je Bosna i Hercegovina zemlja apsurda to je svima poznato, ali svakim danom imamo sve više primjera koji potvrđuju da nismo sve vidjeli kada je riječ o glupostima koje čine naši funkcioneri.
U normalnim državama stvari funkcioništu po principu ostvarenih rezultata. Bio si dobar student – postaneš asistent, bio si dobar asistent – doktoriraš i postaneš profesor, nakon nekoliko godina rada i uspjeha postaneš i dekan. Nakon godine sticanja ugleda i znanja najbolji postaju savjetnici važnih ličnosti, ministri, ambasadori ili neki drugi funkcioneri.
Kada bi neko od funkcionera izašao i javno rekao: „Izvinjavam se, pogriješio sam i iz određenih razloga podnosim ostavku“, bila bi to glavna vijest i veliki događaj za sve nas.