Banjaluku volim jer je jako čist i uredan grad, sa dosta zelenila.
Banjaluka je lijep grad, ako posmatramo njen izgled i ono što nudi turistima. Ima lijepe kafiće, šetališta, kulturne zanamenitosti, ali i sportske manifestacije.
U Banjaluci mi se sviđa park za pse, odnosno, više mi se dopada sama ideja parka. Realizacija i nije baš u potpunosti uspjela, jer se park nalazi trenutno pored gradilišta, koje će jednog dana postati ogroman tržni centar, i uvjerena sam da takvo okruženje neće prijati ni psima ali ni samim vlasnicima.
Banjaluka mi se dopada zato što je grad zelenila, aleja, parkova, što ima lijepa šetališta i izletišta. Više pažnje trebalo bi posvetiti uređenju kupališta na obali Vrbasa.
Banjaluci definitivno treba više zelenila, šetališta i teretana na otvorenom. To su investicije koje ne traže mnogo novca, a obradovale bi mnoge građane. Banjaluka je nekada bila grad zelenila, trebalo bi da tako i ostane.
Banjaluka je i dan danas poznata po dobroj hrani, lijepim ženama i kao grad omladine.
Volim narod koji živi u Banjaluci, gostoljubivi su, dobri ljudi i prije svega dobri drugari.
Banjaluka mi se sviđa, jer je miran grad koji nudi mnogo mogućnosti svima. Baš zato mi je žao što ljudi odlaze odavde, jer ovaj grad ima dosta potencijala.
Tužno je što u ovom gradu i ovoj zemlji nema nikakvih prilika za mlade, svi pakuju kofere i odlaze u inostranstvo.
U Banjaluci mi se najviše sviđa kako je uređen studentski kampus i dio grada oko Pravnog fakulteta.
Banjaluka je fin, sređen, uredan i miran grad. Imamo lijepe parkove, Kastel, Vrbas, šetalište i raznovrsna mjesta za izlazak. Sviđa mi se to što mladi ljudi ne sede i ne čekaju posao, već sve više stvari uzimaju u svoje ruke te predstavljaju svoje ideje.
Banjaluka, kao i cijela Republika Srpska, ima problem kada je u pitanju posvećivanje pažnje ljudima koji je zaslužuju. Mislim da su mladi, talentovani, obrazovani ljudi zapostavljeni, a da je sva pažnja nadležnih usmjerena na neke potpuno druge stvari.
Sviđa mi to što su kulturne institucije poboljšale svoje planove i programe, te sve to podigli na viši nivo. Organizuju se sve veći i značajni projekti u oblasti kulture, kako u Muzeju Republike Srpske, tako i u drugim institucijama.
Banjaluka je grad u kojem sam rođen i odrastao, grad koji je dovoljno veliki i dovoljno mali u isto vrijeme. Grad na prelijepom Vrbasu, rijeci koju, nažalost, još trujemo kanalizacionim ispustima bez prečišćivača. Zato uvijek u sezoni kupanja idem uzvodno od Zelenog mosta, samo i isključivo zbog čistoće Vrbasa.
Banjaluka je posebna po svom duhu i gostoljubivim ljudima koji su prepoznativi u cijeloj Evropi. Sve više privlači turista i ljudi koji rado svraćaju, ali i ostaju u ovom gradu.
Ovo je grad u kome sam rođen, međutim, ovo više nije onaj grad u kome sam odrastao. Banjaluka je, uz Novi Sad, prije rata glasila za jedan od najljepših gradova u Jugoslaviji, a sada to više nije.
Banjaluka je prijatan i lijep grad, koji svima može prirasti za srce. Kada posmatramo samo izgled, teško je naći zamjerku. Grad je relativno čist, uredan i ima dovoljno zelenila i staza za šetnju, a dušu mu daju Kastel i Vrbas.
Smetaju mi loše ulice koje su prepune rupa, kao i manjak parking prostora u gradu. Vozači se parkiraju na svakom koraku, po trotoarima što takođe nije lijepa slika.
