U sklopu kampanje "Niko gladan - Niko sam" pokrenuta je veb stranica nikogladan.ba koja predstavlja registar donacija hrane.
Konzerve, hrana za bebe i djecu , voda , sredstva za čišćenje i za ličnu higijenu... To je u najpotrebnije ugroženom stanovništvu Jablanice, Konjica , Kiseljaka i ostalih poplavljenih mjesta. I to su Banjalučani donijeli i poslali postradalima.
U BiH 15 od 100 građana ne može obezbijediti najosnovnije potrebe kao što su grijanje, zdravstvena zaštita i prevoz, hiljade i hiljade ljudi jedini dnevni obrok uspije obezbijediti odlaskom u javnu kuhinju.
Svoje korisnike, javna kuhinja "Mozaik prijateljstva" obradovaće ove godine odlaskom na more. Novac se prikuplja. Ali, za sve članove biće nedovoljno. Na more njih će 52, a na vrata dnevno pokuca njih više stotina. Traže obrok. Često se zbog toga skrivaju.
Javnu kuhinju posjetili su najmlađi i najslađi donatori grada Banjaluka, zajedno sa svojim tetama iz novog vrtića “Jana”.
Iako je u Istočnom Sarajevu veliki broj socijalno ugroženih građana kojima su potrebne usluge javne kuhinje, ona u ovom dijelu Srpske ne postoji.
Udruženje građana "Mozaik prijateljstva" iz Banjaluke uz pomoć dobrih ljudi svake godine za Vaskrs organizuje svečani ručak za oko 500 najugroženijih građana.
Ambasador Velike Britanje u BiH, Džulijan Rajli, marljivo je gulio krompir i mrkvu, kako bi pomogao osoblju javne kuhinje "Mozaik prijateljstva" da spreme ručak za 700 gladnih Banjalučana.
Predstavnici javnih kuhinja dostaviće informacije o pojedinačnim potrebama javnih kuhinja za naredni dvomjesečni i šestomjesečni period, kako bi se pokrenule procedure za odobravanje nove donacije.
Samo u Banjaluci živi najmanje 2.000 ekstremno siromašnih ljudi koji bi ostali gladni da nije javnih kuhinja.
Robert Dacešin, travel bloger i avanturista, uspio je u svom naumu i pješke prešao 670 kilometara duž Camino de Santiago.
Svaki put, ali baš svaki, do suza me dovede kada pročitam da neko živi u nezamislivom siromaštvu, u nekakvom kućerku, bez normalnog obroka, djeca bez igračaka, voća…
Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravitelja javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota?
U BiH evidentirano je oko 19.000 korisnika koji po dnevni obrok odlaze u 57 javnih kuhinja, rekla je predstavnik Razvojnog programa UN u BiH Amina Omičević.
Tjestenina, ulje, konzerve, hljeb, luk, krompir, začini, jabuke, jaja, ponekad kafa i slatkiši. Donirana nova vrata, televizori, plafonjerke. Klinci koji novac od užine ostavljaju njima, penzioneri koji od svojih minimalnih primanja izdvajaju 10 ili 20 maraka.
Ovo će biti gladna godina, i zbog cijena i zbog loše sezone, tako da je ukidanje poreza na dodatu vrijednost na donacije hrane došlo u pravi trenutak.
Javne kuhinje su važne za pružanje hrane osobama koje su u potrebi, a rast broja korisnika jasno označava da se sve više ljudi suočava s ekonomskim teškoćama i nedostatkom sredstava za prehranu.
Dok se vlast formira na svim nivoima i određuje ko će u koju fotelju, dok imamo najavu da će izabrane i imenovane osobe u institucijama BiH imati plate veće za gotovo hiljadu maraka, s druge strane imamo realnost da se u javnim kuhinjama širom BiH broj korisnika utrostručio.
Inflacija u BiH je pogodila mnoge građane, pa tako i Mostarce, a oni socijalno najugroženiji spas traže u Centru za socijalni rad i Crvenom krstu grada Mostara kako bi se prehranili ili prespavali u toplom.
Od poskupljenja osnovnih životnih namirnica pa do povećanja broja korisnika, javnim kuhinjama u Srpskoj su potrebna dodatna sredstva da se sačuvaju jer za veliki broj građana su jedini način preživljavanja.