Čak 56 odsto ljudi koji su napustili Srbiju nisu to učinili jer nisu imali posao.
Stanovništvo u Srpskoj rapidno stari i sve je teže naći rješenje za njegu i podršku starim ljudima, pa su mnoge usamljene bake i djedovi prepušteni neobučenim, samozvanim njegovateljima, koji rade na crno.
„Dođeš u prazan stan. Sačeka te tišina. U tuđini si. Među brojnim ljudima, a sam. Umoran da bi spremio hranu. Radiš, spavaš i ponekad jedeš. I fali ti zagrljaj. Neko da pita kako si. I najlakše bi bilo plakati. Ali ne. Mazge stisnu zube i osmjehnu se. Sutra je novi dan za borbu”.
Hrvat Ivan Lovrić, koji je sa svojom porodicom sreću potražio u Njemačkoj, podijelio je nekoliko savjeta za one koji planiraju odlazak u inostrastvo potrazi za većim primanjima i boljim životom. Tvrdi da je u Njemačkoj jako srećan i zadovoljan, međutim ne vjeruje da je to bio najbolji potez koji je napravio u životu, te je upozorio da život u Njemačkoj nije za svakoga s obzirom na to da se vrijednosti razlikuju.
Domaće tržište rada bi u narednom periodu moglo još ubrzanije da gubi radnu snagu, s obzirom na činjenicu da poslodavci iz Evrope sve češće traže čak i zaposlene sa ovih prostora koji nemaju radnog iskustva.
Sve češće se dešava da ljudi koji su se dočepali posla u nekoj evropskoj državi, prije odlaska bukvalno rasprodaju sve što ovdje imaju, pokupe porodicu i pravac inostranstvo.
Prije deset godina velika potražnja na domaćem tržištu rada bila je, između ostalog, za službencima različitih profila, dok poslodavci danas uglavnom traže zanatlije i radnike u realnom sektoru.
Odlazak stručne radne snage iz naše firme u inostranstvo i nelojalna konkurencija na domaćem tržištu prouzrokovali su nam smanjenje proizvodnje za 40 odsto u prošloj godini.
Posla ima, čak i za pravnike i profesore, koji su na vrhu liste nezaposlenih u Srpskoj, ali samo za one koji shvate da fakultetska diploma nije garancija za siguran „državni“ posao.
Građani su svoje rekli – iz BiH ne bježimo samo zbog malih plata, već zbog kriminala, korupcije, političke nestabilnosti, obespravljenosti, neizvjesnosti…
Odlazak ljudi sa ovih prostora nije novost, ali egzodus stanovništva koji imamo u posljednjih pet do deset godina trebalo bi da alarmira i vlast na svim nivoima u BiH.
BiH godišnje u prosjeku napusti najmanje 50.000 njenih građana, a neviđeni kolaps na domaćem tržištu rada mogao bi da se desi za nepunu godinu, kada će u Njemačkoj na snagu stupiti zakon koji će pojednostaviti i ubrzati procedure odlaska.
Kada smo “kod kuće”, nije nemoguće biti prevaren, ali ćemo lakše prepoznati ponašanje prevaranata jer će odskakati od uobičajenog. U inostranstvu, stranci su “lakša meta” za neku prevaru, jer ne znaju lokalne običaje, ne žele nikog da uvrijede i još uvijek nisu došli sebi od samog putovanja.
Nakon zdravstva i građevinarstva, i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske suočava se sa problemom odliva radnika, jer sve više policajaca napušta posao i odlazi u inostranstvo.
Rezultati najnovije Studije o mladima u BiH, koja je obuhvatila 1.000 mladića i djevojaka u dobi od 14 do 29 godina iz svih krajeva BiH, pokazali su da većina mladih, njih skoro 62 odsto, u manjoj ili većoj mjeri žele napustiti zemlju.
BiH se našla na trećem mjestu po broju useljenika u Njemačku, iza Indije i Kine, a njemački poslodavci ne kriju da su najzadovoljniji upravo našim radnicima.
Bosna i Hercegovina nije zemlja njenih građana već funkcioniše isključivo po mjeri političara i nekoliko biznismena. To je činjenica koja se u praksi stalno dokazuje.
Najtraženiji profili u srednjim stručnim školama prošle godine bili su kulinarski tehničar, medicinska sestra, fizioterapeut i elektrotehničar računara.
Ostanite, ne idite u Njemačku, i ovdje će biti bolje! Stvarajte Njemačku ovde u BiH, nigdje nije lako! Ovo su samo neke od poruka koje i vlasti i nevladin sektor sve češće šalju mladim ljudima.
Sve više ljudi trbuhom za kruhom odlazi iz BiH.