Senidah je napravila veče za pamćenje svojoj publici u Srbiji, a od samog početka je pobrojala velike simpatije kako u zemlji, tako i regionu. Ipak, o njenoj privatnosti se ne zna mnogo javnosti.
Sada su pjevačicine komšije iz Ljubljane progovorila o njoj. Naime, Senidah je svoj dom smjestila u centru, odmah iza jednog od najluksuznijih i najvećih hotela u prestonici Slovenije. U pitanju je dio grada po imenu Bavarski dvor, koji je nekada u staroj Jugoslaviji važio za jedno od najelitnijih naselja u Ljubljani, gdje su stanove mogli da priušte samo oni s dubokim džepom, ali su sada stanovi u tom dijelu dosta pristupačniji.
Njene komšije imale su samo riječi hvale za nju.
– Senida je super djevojka. Jako mi je drago i svi smo ponosni što je uspjela i što je popularna ne samo kod nas već i u regionu. Zaslužila je. Skroz je prirodna i, iako na televiziji djeluje hladno, u privatnom životu je potpuno drugačija priča. Stalno ide u centar i šeta, uvijek nosi neku široku odjeću. Uvijek popriča sa svima koji joj priđu, pozdravi se i slika. Viđam joj ponekad i dečka. Djeluju baš zaljubljeno, ovdje se i ne kriju. Drže se za ruke, ljube se, kao i sav normalan svijet. Ona često putuje u Crnu Goru kod njega. Kod nje je stalno i sestra, nerazdvojne su i ona je najzaslužnija što ljudi sad znaju ko je Senida – rekao je jedan mladić, a komšinica je otkrila i neke potresne detalje iz pjevačicinog privatnog života.
“Mjesecima nije izlazila iz kuće”
– Njoj je otac poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći kad je bila mala. Majka joj je tad bila teško povrijeđena, a sestra je ostala u komi. Ona je, sva sreća, tad prošla bez povreda. Njoj je ta tragedija obilježila život. Mislim da se nikad od nje nije oporavila u potpunosti. Prije desetak godina, mislim da je ona tad imala 27, ostala je i bez majke, koja joj je bila najveći životni oslonac i podrška. To je baš teško podnijela. Bila se zaključala u stanu i mjesecima nije izlazila iz kuće. Jako su bile vezane, a Senida danas toliko liči na pokojnu majku da je to nevjerovatno. Kao da su bliznakinje. Kad nju vidim, kao da joj vidim majku – zaključila je njena starija komšinica.
Inače, ona rijetko priča o svojoj privatnosti, ali jednom prilikom je govorila o velikoj tuzi zbog smrti majke.
– Od njene smrti je prošlo deset godina. Nije lako. Ni danas nije lako. Tada misliš da nećeš preživjeti, ako se njoj nešto desi, idem i ja za njom, ali ono, tu si, ideš dan za danom. Kao lakše je, ali sjetiš se uspomena i pitaš se: “Gdje je ta osoba? Gdej je ta osoba i zašto je nema?” Nije lako, pogotovo kada imaš teže dane. Baš je teško, ali ne smiješ da se prepustiš tim momentima. Puno toga mi je ostalo od mame – kazala je ona i dodala:
– Ona je stalno meni govorila da sam ja posebna. Da sam savršena. Neka rođaka onda kaže: “Niko nije savršen.” Moja mama kaže: “Moja Senida jeste.” Ja sam njoj bila super. Znala je da mi kaže da sam se popravila i onda ja znam da sam se ugojila. Bila mi je prijateljica, mogle smo da se smijemo i sve, ali čim me pogleda, nisam smjela da pisnem. Čak ni u 27. godini, nisam smjela da pisnem, to je bilo prije nego je preminula, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu