Nož zbog klanja nedužne djece i slika koje su mi se urezale u sjećanje, uniformu zbog ustaških zločinaca koji su krv s noža lizali – priča Goga, navodeći da su mu najveći bol nanijele uglancane čizme ustaša sa visokim sarama koje su u njegovom sjećanju nešto najokrutnije.
On je za Politiku rekao da je bio živi leš kada je njega i brata Vasu iz logora izvukla majka, koja, kaže, nije smjela da ga podigne, već ga je uvila čvrsto u neke krpetine kao bebu na rođenju da joj se ne raspadne u rukama.
Goga ističe da je u logoru, koji je nosio zvaničan naziv “Prihvatilište za djecu izbjeglice”, bio “zbrinut” tako što mu je ustaša odsjekao nos.
– Bajonetama su mi kao petogodišnjaku probadali butine na lijevoj i desnoj nozi. Duboki, veliki ožiljci i danas su jako vidljivi – kaže Goga.
Prema njegovim riječima, djeca logoraši bila su okružena časnim sestrama koje su “brinule” o njima i smijale se dok su srpska djeca bolesna, sa ranama po cijelom tijelu, izgladnjela, u ritama i puna vaški, pokušavala da sa zemlje uzmu krompir koji bi iz kazana sa ključalom vodom pred njih bio izručen na zemlju.
– Naše ručice su već ranije bile izranjavane i u plikovima. Morali smo brzo da ih izvlačimo iz te vrele tekućine čekajući kao gladni vuci da se bar malo ohladi. Časne sestre su stajale oko nas, sladile su se nad tom slikom iz pakla, smijale se i podstrekivale nas da prionemo, da budemo brzi – priča Goga.
On naglašava da je njega i brata iz sisačkog logora, u gotovo nadrealnoj akciji, izvukla majka Savka, partizanka, puškomitraljezac sa Kozare.
Goga se petnaestak godina poslije proživljenog u logorima Jasenovac i Sisak, nakon teških psihičkih i fizičkih kriza, ipak, izvukao iz svijeta mračnih sjećanja na pakao u koji je 1942. bačen kao petogodišnjak sa starijim bratom Vasom.
– Tehnikom samosavlađivanja i kontrole emocija ovladao sam tokom godinu dana boravka na Tibetu, gdje sam kao teški invalid, na štakama i s nesnosnim bolovima stigao 1956. i tamo ostao duže od godinu dana – dodaje Goga, koji je renoimirani umjetnik, slikar i skulptor, svjetski putnik i invalid prve kategorije.
Goga je dobio zahvalnicu od slavnog režisera Stivena Spilberga za “neprocjenjiv doprinos”, pristajući da svjedoči o svom životu pred kamerom za njegovu čuvenu arhivu o Holokaustu i genocidu.
Logor u Sisku koji je zaista nosio zvaničan naziv “Prihvatilište za djecu izbjeglice” progutao je od 3. avgusta 1942. godine do januara 1943. godine živote 2.000 srpske djece, uglavnom sa Kozare, uzrasta od kolijevke do 15 godina.
“Naučni” skup “Zbrinjavanje ratne siročadi u Sisku od 1942. do 1943. godine” biće održan na inicijativu sisačkog biskupa Vlade Košića, a cilj je da se, kako se navodi, “dokažu napori lokalnog stanovništva i nadbiskupa Alojzija Stepinca u pomoći djeci koja su stradala, te da se pokušaju definisati sudbine osoba koje su preživjele tu humanitarnu kalvariju”.
Među najavljenim učesnicima je i doktor Vlatka Vukelić, koja je početkom ovog mjeseca u “Glasu koncila” izjavila da je “laž” postojanje koncentracionih logora u Sisku u vijeme NDH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu