U intervjuu koji je dao kanalu “Primocanale” 2016. godine profesor sa Univerziteta u Đenovi, rekao je da su “mane mosta vidljive i običnim ljudima, a ne samo ekspertima”. I u intervjuu za sajt ingengneri.info iste godine, upozoravao je na probleme vijadukta “Mornadi”, prenosi Blic.rs.
https://twitter.com/drcolleenmurphy/status/1029698414924234758
Kontinuirani troškovi za održavanje ukazuju na to da će za nekoliko godina oni premašiti troškove rekonstrukcije mosta: to će biti trenutak kada ga treba potpuno srušiti i izgraditi ponovo – rekao je tada on.
Upozorenje su stizala i ranije. Prije sedam godina, u izvještaju kompanije “Autostrade per l’Italia” navedeno je da most ubrzano propada zbog gustine saobraćaja koja, kako je navedno “izaziva intenzivno i svakodnevno propadanje strukture mosta”.
Godinu dana kasnije, 2012. godine, Đovani Kalvini, predsjednik Biznis federacije Đenove, bio je još drastičniji u svojim upozorenjima i praktično predvidio katastrofu koja se dogodila.
On je upozoravao da postoji rizik da se most uruši u roku od deset godina, a kada se to zaista dogodilo mnogi su se setili njegovih riječi. Klavini se oglasio rekavši da izjavu koju je dao nije dao kao predskazanje, već kao “mjeru upozorenja”. Ipak, niko ga nije poslušao, kao ni stručnjake pre njega koju takođe upozoravali na moguće opasnosti.
Eksperti se slažu već godinama unazad da most trpi preveliko opterećenje za koje nije predviđen davne 1962. godine kada je njegova izgradnja započeta. S godinama se broj automobila koji preko njega prelaze svakog dana povećavao, a most je posebno bio pod velikim opterećenjem ljeti, jer je vijadukt bio dio magistralnog puta koji povezuje italijansku rivijeru sa jugom Francuske, samim tim na ruti mnogobrojnih turista.
– Kada je pravljen, nije izgrađen da izdrži saobraćaj takvih teških vozila – rekao je bivši gradski savjetnik Đenove Đani Vasalo u intervjuu 2014. godine.
Iako je nekoliko puta obnavljan (osamdesetih, devedesetih i posljednji put 2016. godine) i u samom trenutku rušenja centralnog dijela mosta, radovi na sanaciji određenog dijela temelja bili su u toku. Direktor lokalnog preduzeća za održavanje puteva koje je izvodilo radove na mostu, Stefano Marigliani, izjavio je da se katastrofa nikako nije mogla predvidjeti.
– Nije bilo znakova opasnosti. Most je podložan čestim provjerama, njegova infrastruktura se stalno prati, a radovi koji su bili u toku bili su samo obično održavanje – rekao je on.
Inače, vijadukt “Morandi” osmislio je Rikardo Morandi (po kojem je most i dobio ime). Za vrijeme kada je građen (šezdesete godine prošlog vijeka), most je bio inovativan. U to vrijeme postojalo je puno povjerenje graditelja u armirani beton, ali moderni inženjeri upravo u tom vide problem. Arhitekta Dijego Zopi objasnio je za italijansku agenciju ANSA zbog čega je to problem.
– Problem sa Morandijevim mostom je što su stubovi bili izrađene od armiranog betona, a ne metala, a 1960-ih nisu očekivali da beton degradira i doživi kolaps. Prije pedeset godina postojalo je neograničeno povjerenje u armirani beton. Uz kontinuirane vibracije saobraćaja, cementne pukotine propuštaju vazduh koji stiže do unutrašnje čelične konstrukcije koja zbog toga korodira i truli – objasnio je on.
Zopi je dodao i da je vrijeme za obimniju rekonstrukciju infrasrukture u Italiji.
– Stvari koje su izgrađene u Italiji tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka hitno bi trebalo renovirati, a opasnost od kolapsa je potcjenjena. Dolazi vrijeme kada one postaju rizične – kaže on.
Zanimljivo je da most u Đenovi nije jedini Morandijev most koji se urušio. Istu sudbinu doživio je i most “Marakaibo” u Venecueli, koji se djelimično srušio nakon što ga je udario tanker 1964. godine, dvije godine nakon završetka. Morandi je takođe učestvovao u izgradnji mostova u Firenci i blizu aerodroma Fjumićini u Rimu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.