U “srcu sporazuma” iz 2015. godine, navodi agencija, jeste uvođenje ograničenja nuklearnog programa Irana, koje onemogućavaju da Teheran proizvede bombu, a zauzvrat je dobio ukidanje većine američkih i medunarodnih sankcija.
Sporazum, međutim, ima niz vremenskih ograničenja, ukazuje AP. Prema njegovim odredbama, Iran jedino može da održava zalihu od 300 kilograma niskoobogaćenog uranijuma, a ranije je imao 100.000 kilograma visokoobogaćenog uranijuma.
Iran jedino može da obogaćuje uranijum do 3,67 odsto, koji se može upotrijebiti kao gorivo za reaktor, što je mnogo ispod 90 odsto, koliko je potrebno da se proizvede oružje.
Sporazum je, takođe, ograničio broj centrifuga, koje Iran može da koristi za obogacivanje uranijuma i ograniči ih na stariji, sporiji model. Iran je, takođe, izmjenio reaktor za proizvodnju “teške vode”, tako da ne može da proizvede plutonijum, i prihvatio da svoje postrojenje za obogaćivanje “Fordo” pretvori u istraživački centar.
Istovremeno je dao veći pristup inspektorima Medunarodne agencije za atomsku energiju i uspostavio sistem koji tom tijelu UN obezbjeđuje da provjerava i druga postrojenja. Zauzvrat, dodaje AP, svjetske sile su uklonile najteže ekonomske sankcije, koje su izuzele Iran iz sistema međunarodnih banaka i globalne trgovine naftom.
Ukidanje tih sankcija omogućilo je Iranu kupovinu komercijalnih aviona i sklapanje još nekih poslova, a istovremeno su odmrznute milijarde dolara, koje je Iran imao u inostranstvu.
Ipak, sporazum nije direktno uslovio Iran da ne testira i ne ispaljuje balističke rakete, a u sporazumu su navedene i odredbe koje preciziraju kada ističu pojedini rokovi. Tako je, na primjer, Iranu omogućeno da u osmoj godini sporazuma započne testiranje do 30 naprednijih centrifuga, s tim da taj broj može da poraste nakon dvije godine, dodaje AP.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.