Pred početak projekcije crvenim tepihom prošetali su glavni glumci Jelena Đokić i Pavle Čemerikić, koji su podijelili svoja iskustva sa seta.
Kako u ovom ostvarenju glumi veliki broj mladih, Jelena je otkrila da je velika draž raditi sa djecom, te da se nije trudila da im daje savjete, već da je prirodnost ono što krasi ovaj film.
Trudila sam se da im ne smetam, da se više prilagodim njima, sve ostalo bi bilo fejk. Trudila sam se da uđem u njihov svijet, prirodnost, bez šminke, moja uloga nosi drugu boju kao roditelj koji raste zajedno sa njima tih 78 dana bombardovanja, tu su druge boja, mnogo više bola i brige, za razliku od njih koji nose brigu i nježnost – priča ona i dodaje:
Svi mi nosimo ožiljke koje smo nekako naizgled zašili, malo je dovoljno da ti šavovi popucaju. To su neke otvorene rane sa kojima smo mi prosto naučili da živimo.
Jelena je otkrila šta joj je bilo najprimamljivije dok je čitala scenario i šta je presudilo da prihvati ovakvu ulogu.
Rediteljkina je ideja kako da pristupi cijeloj ovoj priči kao jedan dokumentarni pristup, u smislu da cijeli film izgleda kao pronađena video-kaseta i neizostavnost najprirodnije moguće igrati da ne bude da se čita bilo šta kao igrano ili glumljeno, predivna djeca koja sa kojima je veliki izazov igrati zato što oni nose sa sobom prirodnu potrebu za igrom i samozaboravom, što mi glumci i odrasli zaboravljamo i treba uvijek da učimo ispočetka.
Tako da sam zaista uživala i sve ove nagrade koje sam dobijala po svijetu, to je sve iz glave, ove neviđene osobe Emilije Gašić – ispričala je Đokićeva na sinoćnjoj premijeri.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu