Da je zanimljiv lik, koji ima neki svoj “kont”, pokazalo se nedavno, kada su predstavnici Kompanije “M:tel” povratnicima u Bosanskom Petrovcu dijelili pomoć.
Dovezli su pakete sa hranom i drva za ogrev, ali Dragan nije htio gotova drva, iscijepana i složena u palete, nego – motornu pilu.
Dobio je svoju motorku, pa se zadovoljan zaputio u svoje selo, da se uhvati posla.
– Živim na selu sa starom majkom, ona ima 81 godinu, a ja nemam posla, iako sam izučio dva zanata. Treba mi motorka, da sebi pripreimim drva, i ove i narednih zima – kaže Dragan i dodaje da neće krasti šumu, ni “raditi bilo šta nezakonito”.
– Uostalom, zašto me ispitujete! Znam ja vas novinare, znam kako funkcionišu mediji – veli Dragan.
A kako funkcionišu mediji, naučio je, kaže, ne beogradskim ulicama. Bio je punih 12 godina kolporter i to ne bilo gdje, nego u Beogradu, nasred Terazija.
Završio je elektrotehničku školu, ali to mu, u izbjegličkom životu, nije bilo od neke naročite koristi. Pa se prihvatio posla, u kojem se krajem devedesetih i početkom novog milenijuma moglo solidno zaraditi.
– Nije da se hvalim, ali bio sam jedan od najboljih kolportera u Beogradu. Radio sam i 12. marta 2003. godine, kada je ubijen premijer Zoran Đinđić. Tada sam za noć prodao više od 2.000 primjeraka raznih novina – kaže Dragan.
Detaljno obrazlaže koje su novine, u to vrijeme bile najtraženije, koje su se oslanjale na tradiciju, a koje na senzacije i uzbudljive naslove, te koji su autori bili najčitaniji.
– Dok je pokojni Tijanić pisao za Nin, te su se novine prodavale ko alva – veli Dragan.
Ipak je, kaže, posao najviše cvjetao, kad bi uz novine išli i pokloni.
– Kad imaš Cecin CD, ili knjigu Žarka Lauševića, nema greške: novine planu za nekoliko sati – kaže Dragan.
Posao je, kaže, opao 2008. godine, kada je “stigla Seka”, svjetska ekonomska kriza. A kad je glavnu riječ preuzeo Internet, a vijesti se preselile na portale, kolporterima je, veli, odzvonilo.
Dok je živio u Beogradu izučio je, kaže, i kuvarski zanat.
– Radio sam u restoranu “Oplenački top”, a poslije u čuvenoj “Kasini”, opet na Terazijama – hvali se Dragan.
Zašto je prekinuo kuvarsku karijeru i vratio se u zavičaj, ne otkriva. Valjda nostalgija. Ili i briga za majku, koja je ostala sama. A, možda je nasjeo i na slatkorječiva obećanja političara.
– Svašta su nam obećavali. Govorilo se i da će u Klenovcu biti otvoreno etno selo, ali ništa od toga – kaže Dragan.
Sve u svemu, Dragan Novković je danas nezaposleni povratnik. Jedan od mnogih. Brine o majci i radi na porodičnom imanju. Devera.
Sa motorkom, novom “stilovkom”, život će mu, vjeruje, biti lakši. Dobro, neće u šumokradice, ali može pomoći komšijama da pripreme drva za zimu i tako zaraditi koju marku. Nije ni to loše.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu