Ukrajinski vojnici svakodnevno ispaljuju hiljade granata, primoravajući Vašington da mijenja progorjele topovske cijevi preko granice u Poljskoj, dok Rusija naizgled troši više municije nego što može da obnovi i navodno čak ispaljuje stare krstareće projektile kojima su skinute nuklearne bojeve glave.
Kijev za ispaljivanje svojih granata koristi napredne topove dobijene od Zapada, ali to oružje pregorijeva nakon više mjeseci pretjerane upotrebe, ili se uništava ili oštećuje u borbama. Desetine tih sistema su transportovane van bojnog polja radi popravke, piše Njujork tajms.
Postrojenje za popravke u Poljskoj
List navodi da je trećina od oko 350 haubica doniranih Kijevu van pogona “u bilo kom trenutku”. Zamjena cijevi haubice, koja može da bude dugačka šest metara i teška hiljade kilograma, je van mogućnosti ukrajinskih vojnika na frontu pa je to pitanje postalo prioritet za Evropsku komandu Pentagona, koja je u Poljskoj postavila postrojenje za popravke.
Njujork tajms navodi da su napori za popravku oružja u Poljskoj, o kojima prethodno nije izvještavano, počeli posljednjih mjeseci.
Standardne haubice NATO, koje ispaljuju granata prečnika 155 mm, postale su jedno od najvažnijih oružja Kijeva. Pentagon je poslao Ukrajini 142 haubice M777 a SAD su isporučile Kijevu i stotine hiljada municije prečnika 155 mm i obećale ukupno skoro milion granata.
Ukrajina je dobila granate i od drugih zemalja. Neke od njih nisu testirane za upotrebu u određenim haubicama i Ukrajinci su otkrili tokom borbi da neke od njih mogu brže da istroše cijevi.
Ukrajinci ispaljuju do 4.000 granata dnevno
Kad oštećene haubice stignu u Poljsku, ekipe za održavanje mogu da promjene cijevi i obave druge popravke. Ukrajinski zvaničnici su navodno rekli da bi voljeli da se te lokacije za popravku prinesu bliže linijama fronta kako bi se oružje moglo brže vratiti u borbu.
Kako piše Njujork tajms, rad na haubicama nadgleda Evropska komanda SAD u Štutgartu, ali mogao bi uskoro da potpadne pod novu komandu koja će se fokusirati na obuku i opremanje ukrajinskih snaga.
List ukazuje da zapadno oružje obezbjeđeno Kijevu – raketni lanseri i haubice – imaju distinktivne potrebe za održavanjem. Dok HIMARS zahtijeva malo rada kako bi ispaljivao svoju municiju, koja se nalazi u čaurama unaprijed napunjenih cijevi, haubice su suštinski veliko vatreno oružje koje se iznova puni granatama od kojih svaka teži 40 kg i ispaljuje ih stotinama ili hiljadama puta, što na kraju uzima danak u cijevima.
Ukrajinske snage trenutno ispaljuju 2.000-4.000 artiljerijskih granata dnevno, dok ruske često nadmašuju tu brojku, navodi list.
Ruski problemi sa municijom
Vašington je doveo u pitanje da li Rusija ima dovoljno artiljerije da nastavi sa invazijom jer troši više municije nego što može da nadoknadi.
U srijedu je američki ministar odbrane Lojd Ostin rekao da ruske snage trpe “značajne nestašice” artiljerijske municije i da su se okrenule Iranu i Severnoj Koreji za pomoć. Prema sajtu “Oriks”, koji prati gubitke vojne opreme u Ukrajini, Moskva je izgubila stotine oklopnih vozila i artiljerije, najmanje 71 helikopter i više od 1.000 tenkova.
Britansko Ministarstvo odbrane tvrdi da Rusija ispaljuje stare krstareće projektile bez nuklearnih bojevih glava jer su joj zalihe iscrpljene.
Ovakva improvizacija ukazuje na nivo trošenja zaliha dugometnih projektila, navelo je Ministarstvo, dodajući da je “malo vjerovatno da će time postići pouzdane efekte”.
Gardijan ukazuje da je Ministarstvo kao dokaz uprlo na slike oborenih krstarećih projektila AS-15 Kent, za koje se navodi da su dizajnirani osamdesetih godina kao nuklearni sistem isporuke.
Bez realne procjene o ruskim projektilima
Sposobnost Rusije da zamijeni izgubljenu opremu značajno je opala otkako je počela invazija a sankcije smanjile kapacitet proizvodnje oružja. Prema Ostinu, Rusija se uvelike oslanja na artiljeriju prije manevara na tlu, a ta operacija zahtijeva gomilu municije. On nije siguran da će Rusija moći brzo da zamijeni izgubljenu municiju.
Ipak, stručnjaci ukazuju da su ovakve tvrdnje iznošene i prije a da ipak izgleda da još nema realistične procjene koliko je projektila ostalo Rusiji.
– Tako neki izvještaji od kraja aprila tvrde da je Rusija skoro ostala bez raketa, a nedavno, 23. novembra, ukrajinski obavještajci su rekli da je Rusija potrošila 50 odsto svojih raketa – rekla je Njuzviku Marina Miron sa Odjeljenja za odbrambene studije Kraljevskog koledža London.
Oružje od Teherana i Pjongjanga
Iako je nejasno koliko Moskva ima još na zalihama, sigurno je da je Rusija upotrijebila “veliku količinu projektila i artiljerijskih granata” i da će morati da popuni svoje zalihe, što bi moglo da bude otežano zbog sankcija, ukazuje Miron.
U nemogućnosti da popuni zalihe na domaćem terenu, Kremlj se okrenuo Iranu i Severnoj Koreji. Obje pod međunarodnim sankcijama, ove dvije zemlje su trenutno jedine za koje se zna da izvoze oružje Rusiji, navodi Njuzvik.
Prema američkim obavještajcima, Rusija kupuje milione artiljerijskih granata i raketa od Pjongjanga. A kako je ranije izvijestio CNN, Iran – koji je nedavno obezbijedio Moskvi dronove – priprema se da joj pošalje još 1.000 oružja, uključujući balističke projektile i bespilotne letjelice.
Koliko još Rusija može da izdrži?
– To će zavisiti od toga koliko brzo Rusija može da postigne neke od svojih vojnih ciljeva. Treba napraviti razliku između artiljerijskih granata koje se koriste na bojnom polju i projektila koje se koriste za gađanje meta duboko u ukrajinskoj teritoriji – kaže Miron.
Ona smatra da bi upotreba projektila mogla da opadne jednom kad Rusija potpuno uništi ukrajinsku električnu mrežu i logistiku, prenosi Blic.
– Trenutno, izgledi za Ukrajinu u tom smislu su sumorni – istakla je Miron.
Što se tiče artiljerijskih granata, kako je istakla, Rusija računa na dug rat i one će stoga biti neophodne s obzirom na rusku taktiku. Iako joj zalihe možda ističu, Rusija će se osigurati da nastavi da ih dalje popunjava. Njena domaća proizvodnja je pojačana sa fabrikama koje rade u tri smjene, a tu je i oružje iz inostranstva.
– Ne bi bilo mudro mjeriti trajanje ruskog angažovanja u Ukrajini na osnovu postojećih zaliha municije. Ono što je važnije su ruska politička volja i unutrašnja dinamika. To će biti odlučujući faktori ruske sposobnosti da se bori – zaključila je Miron.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu