Rođena u mješovitom braku iz velike ljubavi, danas je i sama u mješovitom braku, a svoje dijete, kako kaže uči toleranciji i ne opterećuje ga pojmovima poput vjere i nacionalnosti.
Iako je odrasla u BiH, prvi put se sa pojmovima Srbin, Hrvat, musliman susrela kada je krenula u školu.
– Moje prvo suočavanje sa tim pojmovima vjera i nacionalnost bilo u osnovnoj školi. Rat je počeo u Bosni ‘91, ‘92. i djeca su počela da pričaju o tome, ti si Srbin, on je musliman, ovaj je Hrvat. Ja sam bila šokirana. Ja nisam imala pojma šta to sve znači. I onda sam došla kući i pitala mamu šta im to sve znači. I mene niko nije opterećivao uopšte takvim stvarima. I nije ni mama pokušavala da me uputi u to nešto posebno – kaže Jasna Marin.
Kako kaže, tokom odrastanja praznike je provodila sa širom familijom. Tek poslije rata praznici su se slavili kako bi se samo obilježili.
– Uglavnom smo praznike provodili sa širom familijom, sa drugim članovima u porodici. Ali nije prije rata ni bilo toliko obilježavanja vjerskih praznika. Poslije smo slavili Božić, slavili smo slavu, ali više na neki moderniji način. Dolazili su moji prijatelji, pravili smo neke žurke kod kuće. To nikada nije bilo na tradicionalni način obilježavano, jer se slavilo da se obilježi, ali se nije opredjeljivalo da ćemo slaviti samo to ili samo to – kaže Jasna Marin u svojoj ispovesti za Prva Tv.
“Danas krivimo internet za sve, ali ja mislim da sve polazi od kuće”
– Tada me je najviše pogađalo to koliko mogu djeca da budu opterećena i da ne kažem zatrovana takvim stvarima. Naročito u to vrijeme kad nije bilo interneta. Mi sad možemo internet da krivimo za sve što ne valja i sve što djeca znaju i sve što zloupotrebljavaju, sve što je loše, sad je kriv internet za to. Međutim, ja ipak mislim da sve polazi iz kuće, jer ako je prije 30 godina tako nešto da se proširi iz kuće i da djeca budu obaviještena, oni su morali čuti ili jedni od drugih ili iz kuće – kaže Jasna Marin.
Najviše ju je, kaže, boljelo to zašto sa djecom mora da se priča o tome i zašto i ona moraju da budu obaviještena o tome.
– Međutim, i danas je tako. Ne mora biti na nacionalnoj osnovi, ali svaka vrsta diskriminacije, svaka uvreda polazi od neke nulte tačke, a to je uglavnom porodica – kaže Jasna Marin.
Stalna borba sa diskriminacijom
Svog sina, koji ima 11 i po godina ne opterećuje takvim podjelama. Kako kaže, on za sada zna da je ona iz Bosne, a tata iz Srbije i da je to sve.
– Nije mu jasno ko u šta tačno vjeruje, koliko bogova postoji i tako dalje. Ne opterećujem ga, a li ga učim da postoje različitosti, i da ne postoji nešto u šta mora da se vjeruje, da mu to niko neće određivati, da treba sam da odluči i šta će da poštuje i u šta će da vjeruje – kaže ona.
Kako kaže, od malena je povređuje nepravda i diskriminacija.
– Ne podnosim diskriminaciju bilo koje vrste, i u učionici gdje predajem i u svojoj okolini, na svojim profilima na društvenim mrežama, vrijeđanje i diskriminaciju. I stalno se borim protiv toga. I od malena se borim za pravdu, i na svoju štetu, i kroz školovanje i na poslu. Strašno me to povređuje, strašno me povređuje mobing, tako svog sina negdje usmjeravam da pravi razliku među ljudima ko je dobar, a ko loš – zaključila je ova žena, piše ŽenaBlic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu