Znamo da nam ministri, direktori, predsjednci i ostali, uglavnom, nisu najbolji iz svoje struke, nego najpodobniji iz svoje stranke. Čast izuzecima, ali…
Znamo svi kako se dolazi do funkcija, kako se resori i preduzeća dijele strankama nakon izbora, i kako stranke postavljaju na vrh ljude od povjerenja, a stanje u kome se nalazimo pokazuje koliko su ti ljudi sposobni.
Znamo i da su tu da njima bude dobro, a ne nama. Da rade za šefa, ne za narod, da i kada imaju rješenje problema, ne govore naglas, ako to nekom tamo ne odgovara.
Znamo da ih se često ništa ni ne pita.
Znamo šta nam ministri, direktori i ostali voze, kako žive, koliku platu imaju, gdje sve idu, šta nose, a koliko im ta funkcija dodatno omogućava bogaćenje ne možemo ni da zamislimo. Znamo da “je pos'o dobar, a para laka”.
Znamo i da njihova struka nema često veze s funkcijom koju obavljaju, znamo i da uništavaju jedno po jedno preduzeće, do posljednje marke, do stečaja.
Znamo da ima funkcionera koji imaju kriminalni dosije, ali zato nemaju srednju školu. Znamo da su to osobe koje ne slušaju potrebe svojih radnika, već zahtjeve šefa partije.
Znamo i onu čuvenu „možeš biti najbolji student, ali…“ Sve znamo.
Jasno nam je da su ti ljudi svašta prošli, svašta „progutali“ i prećutali, uradili za one koje je trebalo, pa tako znamo da će ako jedan bude smijenjen nastati čitav niz političkih problema, zaljuljaće se koalicija, Vlada… Znamo da im rezultati nisu bitni i da politika ima glavnu riječ. Gotovo uvijek.
Sve mi to znamo, samo ne znam što i dalje očekujemo da će osoba koja je na takav način došla na tu poziciju da podnese ostavku, ako narod nije zadovoljan njenim radom?!
Zašto očekujemo smjene i ostavke kad oni tu nisu zbog nas, nego zbog sebe.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu