Moji su se razveli kad mi je bilo 16 godina, i danas mogu reći da je to bila ispravna odluka. Vjenčali su se vrlo mladi, mama me rodila kada je imala svega 17 godina i nikada nije imala priliku da istinski odraste prije nego što se suočila sa majčinstvom. Njihov brak bio je buran, često obilježen svađama – bilo da je riječ o neslaganju sa porodicom mog oca ili o finansijskim problemima. Tata je radio kao majstor, a mama kao kuvarica u restoranu mog ujaka. Živjeli smo skromno, jedva pokrivajući osnovne potrebe, a kako smo brat i ja rasli, nesuglasice su postajale sve izraženije – prisjeća se Jasmina.
Nedugo poslije razvoda, njen otac je započeo vezu sa ženom iz komšiluka i ubrzo se uselio kod nje, dok su Jasmina, njen brat i majka ostali u porodičnom stanu koji je otac dobio od firme.
– Iako je situacija u našem domu postala mirnija, očevo prisustvo mi je nedostajalo. Krivila sam majku, vjerovala sam da je mogla da bude strpljivija i sačuva porodicu, kao što je moja baka stalno naglašavala: ‘Da je tvoja majka znala da ćuti, sve bi bilo drugačije.’ Te riječi nosim sa sobom i danas – priznaje Jasmina.
Tokom naredne godine, živjela je sa uvjerenjem da će se roditelji možda ipak pomiriti kada se sve smiri, ne obraćajući mnogo pažnje na to što otac živi sa drugom ženom. Smatrala je da će se vratiti svojoj „pravoj“ porodici. Sve se promijenilo kada je, dvije godine nakon razvoda, primijetila da i njena majka započinje novi odnos.
– Mama je počela da se druži sa kolegom iz restorana. Bio je nov u poslu, dosta mlađi od nje, ali iskusna kuvarica kao ona posvetila mu je pažnju i pružala podršku. Prvo sam primijetila da sve duže ostaje na poslu, a zatim i da počinje da vodi više računa o izgledu – počela je ujutru da stavlja karmin i navija kosu u viklere, što ranije nikada nije radila. Sve sam to posmatrala sa strane, svjesna šta se događa – priznaje Jasmina.
Njena priča pruža dubok uvid u to koliko su razvod i kasniji događaji uticali na njen pogled na porodicu i odnose, i koliko su te rane odluke oblikovale njenu percepciju života i odnosa u kasnijem periodu.
Spriječila sam majku da pronađe sreću
Kada je majka počela da pokazuje interesovanje za novog muškarca, osjetila sam se ugroženo i učinila sve da to zaustavim. Umjesto da po završetku škole odlazim kući, svakodnevno sam svraćala u restoran gdje je radila. Provodila sam sate tamo, svjesna da će, dok sam prisutna, njihova interakcija ostati na distanci.
Ujak, vlasnik restorana, bio je gostoljubiv prema meni. Pripremao bi mi ukusne obroke i servirao ih sa pažnjom, kao da sam posebna gošća. U tim trenucima osjetila sam kao da ima skrivenih simpatija prema meni, vjerujući da možda pokušava da me osvoji. Nisam pomislila da mu je jedina želja bila da ga prihvatim kao majčinog partnera.
Vjerujući da mi se udvara, odlučila sam da ga navedem na nešto više. Preuzela sam kontrolu nad situacijom, ponašala se zavodljivo i postigla svoj cilj. Počeo je da pokazuje interesovanje prema meni, a majci sam, kroz sitne naznake, stavljala do znanja da smo započeli vezu. Na taj način, bila sam sigurna da ću joj izbrisati misli o njemu i udaljiti je od svakog pokušaja ponovnog zbližavanja.
Reakcija majke bila je tiha, bez osuda. Jednom mi je samo rekla da brinem o sebi. Ni traga bijesu, ni jednoj riječi zabrane. Ipak, u sebi sam vjerovala da sam izvojevala pobjedu i vratila ravnotežu u našu porodicu.
Veza sa njim trajala je kratko, jer između nas nije postojalo ništa stvarno – tek prolazna mladalačka igra i pobjeda sujete. On je, povrijeđen i osramoćen, napustio restoran i grad, a život je nastavio dalje. Ja sam ubrzo napustila roditeljski dom, završila fakultet, započela svoju priču i zaljubila se. Nikada nismo pričale o tom događaju, sve do noći uoči mog vjenčanja, prenosi Stil.
Dok smo pregledale stare porodične fotografije, naišle smo na snimak iz ujakovog restorana. Među zaposlenima, u pozadini, stajao je on. Majka je tada, prvi put, izgovorila rečenicu koja mi je slomila srce:
“Znaš li da me je bio zaprosio? Spremali smo se za vjenčanje”
U tom trenutku, sve je palo u vodu. Shvatila sam posljedice svojih postupaka i pokajanje je izbijalo iz mene. Suze su navrle dok sam je molila da mi oprosti, a ona me je nježno zagrlila, rekavši da je sve davno oprostila. Ipak, ja sebi nisam mogla da oprostim. Zbog mladalačke nesigurnosti, ljubomore i straha, uskratila sam joj priliku za novu ljubav.
Njena priča ubrzo se proširila među korisnicima foruma na kojem je objavljena. Neki su je razumjeli i saosjećali, ali su je mnogi osudili zbog nemilosrdnog plana koji je svojoj majci oduzeo šansu za sreću.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu