“Većina ljudi kaže: kada odem u penziju, putovaću i piću čaj negdje u prirodi. Mi ih pitamo, ako vas to čini srećnim zašto to ne uradite sada, umjesto što čekate penziju”.
Ovako priču o svom avanturističkom životu počinju Rosi (32) i Faris (40) Džejkob, nomadski bračni par koje je želja za putovanjem i dovela iz Indije u Beograd, gdje ih je ekipa Blica uhvatili prije njihovog narednog puta u Meksiko.
Nomadskim načinom života počeli su da žive još prije pet godina, kada su usred Njujorka gdje su se upoznali, djevojka iz Tenesija i momak čija je familija u Londonu, shvatili da sve ono što žele da spoznaju o jednoj zemlji ne mogu za dan ili dva koliko traju poslovna putovanja.
Stoga su predložili nadređenima da se jednostavno ne vraćaju u “bazu” u Njujorku, već putuju sa jednog poslovnog putovanja na drugo. Na taj način su dobili nešto što mnogi nemaju u ovo ubrzano vrijeme: bezgraničnu slobodu i fleksibilnost da neometano plivaju u svakoj situaciji.
– U početku je bilo teško sve prepreke prevazići. Na prvom mjestu jezik. Mora da se komunicira bar na elementarnom nivou sa ljudima na njihovom jeziku. Neće svi razumjeti engleski, recimo kada uzimaš taksi, kupuješ nešto i slično. Ono što prvo naučimo na svakom jeziku je riječ “hvala”, jer kada ljudima pokažeš ljubaznost bar tom jednom rječju, sve teče prirodnije – objašnjava Rosi i kaže da je sa srpskim išlo malo teže.
Srpski jezik je za njihov pojam prilićno komplikovan, pa znaju samo osnovno poput: molim te, hvala, imena ljudi sa kojim se sreću, ali i nazive jela. I upravo na pitanje šta je ono što ih je privuklo u Beogradu i dalo im razlog da mu se vrate u nekom trenutku, jednoglasno odgovaraju – hrana.
– Oduševljeni smo hranom i pićem ovdje. Imate tako neke autentične stvari koje nigdje nismo imali prilike da probamo. Na prvom mjestu ajvar, to je bilo preukusno, a od pića tamjanika i meni rakija – oduševljeno priča Faris i dodaje da je meso ono što im se najviše dopada, jer je odličan balans pretežno vegeterijanskoj indijskoj kuhinji na kojoj su živjeli mjesec dana prije dolaska.
Ipak, najveći utisak na njih je ostavila umjetnost.
– Evo, i dok ovdje sjedimo u “Madlenijanumu”, ja vidim nevjerovatne primjerke slikarstva. Posetili smo Muzej savremene umjetnosti i oduševili se upravo time, pa smo željeli da upoznamo i male, svakodnevne slikare. Sretali smo ih na ulicama i šetalištima i sa njima razgovarali o umjetnosti. Volimo neposrednost vaših ljudi – pričaju ovo dvoje putujućih konsultanata koji rade sa brendovima i agencijama na njihovoj strategiji i inovacijama.
Oni dodaju da su ljudi ti koji čine sve zanimljivijim bilo gdje da odu, a Srbi su im se posebno dopali zbog gostoprimstva.
– Beograd je u mojim očima sličan mom domu. Moja majka je iz Tenesija i tamo su ljudi takvi da vole sve da ugoste, spreme im zakusku, odvedu ih da upoznaju njihov grad. Vi ste takvi – kaže Rosi i objašnjava da su zahvaljujući toj srpskoj osobini uspjeli Beograd brzo da upoznaju i vide zanimljive stvari.
Čuli su da je noćni život u Beogradu veoma buran, ali sa godinama, to je prestalo da ih zanima. Sada, kako objašnjavaju, vole da uživaju u autentičnoj muzici zemlje u kojoj su, pa im se Skadarlija najviše i dopala.
Slušali smo muziku, pili domaće piće, jeli dobru hranu, dovoljno za lijepo provedeno vrijeme – kaže ovaj bračni par i objašnjava da, iako se nama možda ne čini tako, u Beogradu je sve nekako skockano i lako za snalaženje. Tome, kako kažu, doprinose reke, koje cijeli grad objedinjuju svojim šetalištima.
Nomadskim životom koji vode, nisu uvijek svi zadovoljni. Često nailaze na različiite predrasude, a najveća je ona da oni zapravo ništa ne rade, iako to nikako ne može biti tačno, jer, kako kažu, ipak neko mora da plati njihova putovanja i život. To im daje posao. Na pitanje da li su ponijeli nešto iz Beograda kao uspomenu, odgovaraju da ne kupuju suvenire, jer njihova je kuća na leđima, u torbama, pa da bi smjestili jedan suvenir, moraju nekih drugih stvari da se riješe, a to ne žele.
– Sjedeli smo na jednom divnom mjestu u Beogradu, neobavezno razgovarali, u prelijepom ambijentu. To je slika koju nosimo sa sobom i nikada je nećemo zaboraviti. To je naša uspomena na Beograd – završavaju svoju priču, beskrajni izvor pozitivne energije, Rosi i Faris Džejkob.
Indija, Novi Zeland, Peru…
Rosi i Faris su do sada obišli dosta zemalja, pa se među njihovim slikama nalaze i one iz Novog Zelanda, Meksika, Indije, Indonezije, Perua, Holandije…
– Uglavnom biramo gdje je toplije, ne volimo hladnoću – uglas će ovi savremeni nomadi.
Rođendan slavi u Meksiku
Put ih sad dalje vodi u Meksiko, gdje će Faris proslaviti svoj 40. rođendan. Imaju običaj da odrede jedan datum u godini i mjesto na kojem okupe svoje prijatelje i naprave žurku. Ovaj put su se odlučili za Meksiko, pa i tu vide prednost njihovog načina života, što mjesto nije fiksno i ne određuje tip zabave koju će napraviti, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu