Jedna takva priča mladića iz Srbije, ostavila je sve u suzama.
Neimenovani muškarac iz Srbije podijelio je svoju tešku životnu priču na forumu Redit. Kako je opisao, nakon razvoda roditelja, ostao je sa ocem koji se kasnije ponovo oženio. Tokom suživota nakon što mu se otac ponovo oženio, trpio je neviđeno šikaniranje i torturu, a kulminacija je uslijedila sa izbacivanjem iz porodičnog doma i ignorisanjem na ulici nakon toga.
Kako je istakao, danas je muž, otac, ali i dalje ima košmare zbog kojih razmišlja da ide kod psihologa, usljed svih psihičkih tortura koje je prošao zato što “nije bio dovoljno dobar”.
– Imam 45 godina i prije jedno pet godina sam doživio da budem izbačen iz kuće bukvalno na ulicu od strane rođenog oca. Živjeli smo u velikoj kući, ja na spratu, a otac i njegova žena u prizemlju. Nisam zavisio od njega, plaćao sam svoj dio računa, nisam nasilan, ne pušim, ne pijem, nisam problematičan. Moji roditelji su se razveli kad sam imao dvije godine. Inače moj otac je bio vozač autobusa. Ja sam bio upisao srednju umjetničku školu u Novom Sadu. 90-te su prošle kako su prošle, početkom 2000-ih sam počeo da tražim crtačke poslove preko interneta (inače ja sam umjetnik i živim od toga danas).
Prvo ga kinjio zbog odabira profesije, a onda i zbog novca.
– Bio sam prozapadno orijentisan, dok je moj otac bio teški radikal. Obožavao je Šešelja. Sve je bilo dobro dok nije došla njegova nova žena u našu kuću. Od tada mi je non stop govorio da nema ništa od mene i moje umjetnosti, vrijeđao me na svakakve načine. Kad sam počinjao polako da zarađujem od svoje umjetnosti, ispitivao me je koliko zarađujem itd. Prvo me tjerao da idem u vojsku, jer šta će pobogu komšije reći, a ja nisam htio, on mi kaže “izbjegavaš obaveze!”. Bio je jako težak čovjek.
Kad sam počeo da zarađujem dobre pare od moje umjetnosti, onda je počeo da mi prigovara zašto trošim pare na ovo, ono…(počeo sam da putujem svuda, od Pariza, Rima, do Maldiva itd.) zašto ne ulažem u kuću itd, a kuća nam je 80 odsto sređena. Njegova filozofija je bila “ja sam do sad gradio, sada je na tebe red”. Kupim sebi kožni dvosjed i trosjed za oko 2.000 evra, on mi kaže, “što kupuješ to i daješ tolike pare, mogao si da kupiš nešto na razvlačenje za 40-ak hiljada dinara”…itd itd…Dakle, stalno mi je nešto prigovarao i kad nisam imao para i kad jesam, kao da sam klinac, a ne čovjek od 30-ak i kusur godina. Inače, on je uvijek bio bijesan na svijet i na druge. Prvo mu bio otac kriv za njegov život, poslije cijela familija, pa EU, pa cijeli svijet. Na kraju i rođeni sin. Da bi me 2018-te on bukvalno izbacio na ulicu iz kuće.
Ja šta ću, idem u podstanare. Imao sam nešto ušteđevine da kupim sebi stan. U međuvremenu odem ja kod oca po neke stvari i još sam htio da ih zovem na useljenje, on mi onda kaže “kad se budeš selio u stan i kad budeš dolazio ovdje po stvari, samo iz jednog puta dođi po stvari i da te ne vidim u životu više”. Meni srce sišlo u pete, ne mogu da vjerujem šta mi izgovara. Živio sam godinu i po dana kao podstanar, čekajući novu zgradu da se izgradi u kojoj ću kupiti stan. U međuvremenu moja majka je pričala sa očevom ženom preko mobilnog i rekla joj da sam kupio stan. Očeva žena joj bez blama kaže “pa mogao je za te pare da kupi svoj dio kuće”. Dva puta sam ih vidio na ulici i nisu uopšte htjeli ni da mi se jave. Ja im kažem dobar dan, a oni se prave da me ne vide. To mi je teže palo nego kad me je izbacio na ulicu kao krpu.
Otac je 2021. prodao kuću i neke njive što je imao (oko 115.000 evra) i pobjegao u grad kod Požarevca, u neku vuko***inu odakle potiče njegova žena. Tamo su kupili stan. Čujem da kaže, nije mogao da živi ovdje od sramote. Ljudi koji su ga viđali su mi govorili da im se jedva i javljao. Valjda zato što ih je lagao da sam se odselio i da sam ga napustio, nije im rekao da me je izbacio na ulicu kao krpu bez igdje ičega.
Otac se preselio zbog sramote
I tako, moj otac je prekinuo kontakte sa cijelom svojom familijom, nikome se ne javlja. Doduše, on cijelog života i nije pričao sa 99 odsto svoje familije. On kao voli Srbiju, loži se na pravoslavlje (od početka 90-ih naravno, pre toga nije imao pojma ni o pravoslavlju ni o četnicima ni o slavama) a mrzi ljude. Tipičan mizantrop.
Danas živim u svom stanu sa svojom ljepšom polovinom i mnogo mi je lakše kad znam da neću završiti na ulici. Ali i dalje ponekad imam noćne more, sanjam oca kako me vrijeđa i psihički ponižava i kako sam nula, pas, bezvrijedan i sve najgore kao što me vrijeđao i u pravom životu. Ovdje sam vam naveo sam 1 odsto njegovih uvreda i psihičkog maltretiranja, kad bi vam sve rekao, vi ne bi povjerovali kolika je mržnja u tom čoveku. Da li je u njemu problem ili sam ja nešto pogriješio? Koje je vaše mišljenje u vezi svega ovoga? Razmišljam da idem kod psihijatra zbog svega ovoga. Hvala vam na strpljenju i razumijevanju – napisao je on na kraju svoje potresne ispovijesti na forumu Redit, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu